ŠEST KAMENIH KUCA
Ništa se nije promjenilo
Šest je kuca
Zidom odvojeno
I šuti skamenjeno
Za staru gredu vile zataknute
Što slutile su pute
Isti stari jasen sa sobom priča
Razgoni tugu
Ko čovjek za zivota
Kad izgubi drugu
Sve je isto
Samo nema ljudi
(Ilija Smiljanic,hrvatski pjesnik)
Jučer je u mostarskoj bolnici,od posljedica covida19,umro dip.ing.Kemije Ante Kelava None .Rođen je u kuci Ante Kelava Antuke Serdara,u kojoj sam rođen i ja i moja i tvoja braca i sestre ,a koju je opisao hrvatski pjesnik Ilija Smiljanic.None je bio posebno djete po svemu.Intelektualno iznadprosječan,fizički jak,emocionalno napet,pun energije.Nije mu bio nitko ravan u hrvanju.On i Krešo ,u paru su bili nepobjedivi.Znali su se potuc sa svakim,ali su isto tako svakom spremno pruzali ruku pomirenja.Pokojni None je i u školi bio među najboljima.Bez poteškoca je savladavao gradivo i u Osnovnoj školi i u Gimnaziji koje je završio u Duvnu danas Tomislavgradu s odličnim uspjehom,a studij Kemije je završio u rekordnom roku,za tri i po godine.Imao je izvrsnih menadzerskih i kreativnih sposobnosti.Kao student je vodio izgradnju obiteljske kuce u Sesvetama ,kasnije u Filip Jakovu.Nemjerljiv je njegov doprinos u poslovnom uspjehu Plastike i kao menadzera i kao izumitelja novog do tada nepoznatog načina proizvodnje koze sto je bila jedna od glavnih proizvodnih djelatnosti u Plastici.Nije se bojao voditi Kablaru u teškim ratnom vremenu u kojoj proizvodnja nijednog dana nije stala.O noninoj duhovitosti i socijalnoj osjetljivosti se i danas priča ,a pricat ce se i dalje.Mi,u kuci,mi koji smo rođeni u istoj kuci i skupa rasli ne mozema nikad zaboraviti nonina duhovita rješenja za blatom izmazane vunene čarape na nogometu koje je uvecer trebalo Matiji pokazat čiste.Trebalo je samo otic u ajat i posut ih brašnom.Stricu Jerki nikad nije bilo jasno odkud mu otisak kukuruza na obrazu jer nije mogao pretpostavit da je taj kukuruz bio spremljen u jastuk meni i Ivanu.To što je stric tu večer doša na spavanje i kasnije priča da je u Antica lipo prinocit samo mu tvrde uzglavnice.I tako bi mogli pricat u nedogled ovakve i slične priče i pričat cemo ih i mi tvoje ‘ceri,tvoj ponos Pava i Josipa svojoj djeci,a ti dragi None počivaj sa svojom Dijanom u miru na našem igralištu i počivalistu,na našoj Karauli.
