Tko ima legitimitet i kapacitet za partnerstvo u novoj vlasti?
Prvi put nakon 20-ak godina, Hrvati u BiH imaju jasan koncept i čvrsto izgrađeni međustranački konsenzus ne samo stranaka HNS-a, nego i nečega što možemo nazvati hrvatski politički blok, kao najstabilnija noga u tronošcu na kojemu počiva labilna arhitektura bosansko-hercegovačke multietničke budućnosti.
“Kada je u pitanju srpski narod, tu je sve iskristalizirano. Kad je u pitanju bošnjački narod, tražimo rješenja, nema koalicija – to su partnerstva koja treba realizirati”, izjavio je Dragan Čović prije nekoliko dana, nakon razgovora s Dodikom.
Fahrudin Radončić je neki dan izjavio kako je HDZ BiH nezaobilazan partner kada je riječ o formiranju vlasti na razini FBiH. Nakon sastanka lidera DF-a, SDP-a, Naše stranke i SBB-a, predsjednik DF-a Željko Komšić je kazao kako je (tzv. građanski) BH-blok spreman razgovarati i s HDZ-om o formiranju vlasti.
“Među Bošnjacima tražimo one partnere koji će biti u stanju osigurati legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u dogovoru s predstavnicima HNS-a. Bitno je da imaju narodni legitimitet i kapacitet za predstavljanje”, rekao je Čović nakon sjednice Predsjedništva HNS-a u Mostaru.
-U BiH ne žive Marsovci. Žive Bošnjaci, Srbi i Hrvati, većinu Srba predstavlja gospodin Dodik, njihovom voljom, nije se time igrati. Ogromnu većinu Hrvata predstavlja gospodin Čović, dakle, oni nisu moj izbor, nego su izbor naroda – poručio je uoči razgovora s Čovićem, Bakir Izetbegović.
Jučer (petak) su se sastali Čović i Izetbegović. – Ako budemo imali zrelosti i pameti, možemo imati najbolji mandat. Za SDA je prihvatljivo sve što je bazirano na Ustavu BiH, presudama Ustavnog suda, Europskog suda za ljudska prava ili Konvencijama Europske unije. To je sve vrlo teško uskladiti, ali nije nemoguće – kazao je Izetbegović.
– Ja sam u zadnjih godinu dana pretvoren u osobu koja mrzi muslimanski svijet, a to je produkt nečije politike. Ja sam dobio 155.000 glasova u BiH i neka to bude odgovor na sve. Nama treba izuzetno čestit odnos između politika te hrvatskog i bošnjačkog naroda. Tko god narušava te odnose, mislim da pravi štetu, a ja sam zadnja osoba koja će takvo nešto uraditi braći Bošnjacima. Također, kao predstavnik hrvatske politike, sve ću učiniti da zaštitim poziciju najmalobrojnijeg naroda u BiH. Potrebno je razgovarati i sasvim mi je svejedno tko je partner s bošnjačke strane. Razgovarat ću i s gospodinom Nikšićem, razgovarao sam i s Radončićem. Moramo izaći iz okvira rata u koje nas stalno neko pokušava uvući. Ja ću sa svoje strane dati maksimum – rekao je Čović. Reklo bi se „spremni za fotelje“, da Čović na kraju nije dodao: -Trebaju nam konkretne stvari. Moje je da osiguram legitimno predstavljanje. Kad se dogovorimo oko Izbornog zakona, idemo prema svim drugim promjenama. Je li to došlo do Bakirovih ušiju?
Reklo bi se sve je jasno i nema nikakvih problema za uspostavu dugotrajne političke stabilnosti u BiH i njezinog „europskog“ puta. Srbi, dakle nisu nikakva enigma, pa ni problem, čak ni sami sebi. Bošnjaci bi pristali na sve dok se fotelje ne podijele, a onda bi nastavili s procesom beskrajnog, beskrupuloznog nametanja volje većine manjem (iako i sami priznaju – još uvijek konstitutivnom) hrvatskom narodu. Sve dok se takvo nametanje ne razbije o glavu njima samima koji se vole predstavljati kao „jedini čuvari Bosne“. Sve je to već viđeno, najprije izborom odnosno nametanjem ili podmetanjem „svoga“ Hrvata za člana Predsjedništva BiH iz „reda“ hrvatskog naroda, a u drugoj fazi, popunom Doma naroda, sa svojim „hrvatima“ iz Goražda, Zenice, Tuzle, Bihaća, Sarajeva…, sve uz „blagoslov“ moćnih predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Koliko je to planski rađeno najbolje govori činjenica da se od 12 izabranih vijećnika Zeničko-dobojske županije, njih 6 (!!!) „strateški“ izjasnilo „Hrvatima“ te bi teoretski ( i vrlo vjerojatno) dva „Hrvata“ iz tog kantona u Domu naroda bili zapravo Bošnjaci. Po sličnom principu bi tako, temeljem popisa iz 1991. godine, (zašto ne iz 1941. ili iz 1910.?), Bošnjaci nakupili potrebnu većinu za kontrolu vlasti u Domu naroda Federacije, a onda i Domu naroda parlamentarne Skupštine BiH. Tada bi im šačica „redovno izabranih Hrvata“ uistinu služila isključivo kao demokratski ukras.
Wiegemarkovo pilatovsko pranje ruku
Poznata nam je priča o „puzajućoj“ (a onda i lako-jurišnoj pa i tenkovskoj) reviziji Daytonskog sporazuma, o dekonstituiranju Hrvata u Federaciji (sjetimo se NON-PAPER-a koji je za tadašnjeg člana Predsjedništva Antu Jelavića pripremio tim stručnjaka na čelu s Vitomirom Milesom Ragužom!), koja je počela još Petritschevim nametanjem amandmana na Ustave entiteta, amandmana koji nikada nisu legitimirani u parlamentima, i koji su u suprotnosti s Ustavom BiH (koji jest dio Daytonskog sporazuma). Izvorni izborni zakon, nazovimo to „duh i slovo Daytonskog sporazuma“, je bio dizajniran tako da Hrvati budu zastupljeni u oba entiteta sa svojim legitimnim predstavnicima. Ali način izbora tih predstavnika nažalost nije bio preciziran samim izbornim zakonom. To je ispravljeno odlukom Ustavnog suda, ali ni ta odluka nikada nije implementirana. Hrvatske stranke su onda ponudile svoj prijedlog izbornog zakona čije usvajanje su opstruirale bošnjačke stranke, budno pazeći da ne izgube dominaciju i mogućnost manipulacije izbornim rezultatima u Federaciji BiH. I gdje smo danas?
– Pitanje popune Doma naroda Parlamenta Federacije BiH nije pitanje međunarodne zajednice, zbog čega smatramo da odluku treba donijeti SIP i to odluku koju će bazirati na zakonodavnom i ustavnom okviru – izjavio je neki dan šef Izaslanstva EU u BiH Lars-Gunnar Wigemark. Podsjetio je i da je Ured visokog predstavnika (OHR) u BiH, koji je tumač Daytonskog mirovnog sporazuma (ponavljam – čiji je sastavni dio i Ustav BiH), za razliku od EU koja nema ta ovlaštenja, iznio jasno mišljenje da se za popunu Doma naroda treba koristiti popis stanovništva iz 1991. godine (?!?).
Opet pitamo: što je s povredom načela konstitutivnosti naroda?
To nas vraća na bit problema – neadekvatno političko predstavljanje onih koje predstavlja i čije interese zastupa, na povredu načela konstitutivnosti, odnosno nejednakopravnosti bilo kojeg od konstitutivnih naroda, a time i do povrede Ustava Bosne i Hercegovine, konkretno I/2 članka Ustava Bosne i Hercegovine. Sukladno navedenom, odredba Izbornog zakona da se „svakom konstitutivnom narodu daje jedno mjesto u svakom kantonu“ je proglašena neustavnom i kao takva izbrisana iz Izbornog zakona BiH.
SIP (CIK) bi morao odlučivati na osnovu Izbornog zakona BiH koji mora biti usklađen s Ustavom BiH. Ako netko smatra da Izborni zakon BiH nije usklađen s Ustavom BiH ne obraća se SIP-u (CIK-u), nego se obraća Ustavnom sudu i/ili pokreće inicijativu u Parlamentarnoj skupštini BiH za promjenu odredbi Izbornog zakona. Ako netko smatra da entitetski Ustav nije usklađen s Ustavom BiH opet je “prava adresa” za rješavanje Ustavni sud BiH. Trenutno u BiH imamo suludu situaciju da “netko” smatra da državni izborni zakon nije usklađen s entitetskim Ustavom, i taj “netko” smatra kako bi SIP (CIK) trebao, po njihovom nahođenju, izvršiti korekciju državnog zakona (!??). A taj NETKO su, očito i Wiegemark (izaslanstvo EU u BiH) i Inzko (OHR). Oni pak tako izjavljuju pod pritiskom tzv. neovisnih medija, koji su samo produžena ruka jedinstvenog BH – bloka, bošnjačkih, unitarističkih stranaka – bile one „lijeve“ ili „nacionalne“.
Koji je konačni odgovor hrvatskog bloka stranaka i nacionalnog lidera Dragana Čovića na krizu iz koje Federacija i BiH ne će lako izići?
Prije svega, uvjereni smo kako Čović, svjestan skoro apsolutne potpore hrvatskog naroda u BiH na zadnjim izborima, ne će, nasjedajući na ponuđenu „podjelu fotelja“, „zaboraviti“ spomenuta neriješena bitna pitanja od kojih ovisi budućnost ne samo hrvatskog naroda u BiH, nego i same BiH kao višenacionalne zajednice sumjerene europskoj budućnosti (štogod to značilo). Što je nakon današnjeg sastanka i potvrdio.
On ima dvije opcije: razgovarati, pregovarati i sklapati političke aranžmane dok vidi da to ima smisla i dok tinja nada da će Bošnjaci shvatiti da „Bosna“ kakvu oni zajedno s raznim košićima sanjaju ne zanima ni Srbe ni veliku većinu, više od 90 % Hrvata. Ma koliko oni u svojim medijima favorizirali „bosanske dajidže“ (kako na poskok.info umiljato nazivaju bosanske fratre spremne na suživot s novom Ahdnamom), kukiće i njima slične „građane“. Građanski koncept je neodrživ čak i uz svu moguću daljnju, iako neshvatljivu, potporu slijepaca iz međunarodne zajednice.
Ako vidi da nema promjene izbornog zakona ni shvaćanja da je federalizacija BiH ili konsocijacijski model uređenja višenacionalne države države conditio sine qua non mirne Bosne, ako njegovi prijedlozi ne budu prolazili – on se jednostavno mora povući s čela najjače hrvatske stranke u BiH. I prepustiti HDZ BiH, uz počasno vođenje HNS-a, onomu tko će nastaviti ustrajno gdje je on stao. USTRAJNO I BESKOMPROMISNO DO KRAJA! Mladen-Ljubić- Vajta
