Boke (buket) neostvarenog sna
Kamo sreće da je bilo, kako mi se snilo
Brala bi’ intradu u ‘vo vrime berićetno
Al’ more bit da bi mi dušu skončali
Kad bi snovi zbiljon ki žito rodili
Do sadak bi ka’ spomenara list požmarili
‘Vako ostadoše bokuni neubranog sna
Sjeseni rane kripi me kolopleton boja
Mirlisin ruvinjani, , upoćeni’ čežnja
Noć se opija veršanjen ufanja
Okopnjela čudnja oputinon sna skita
Srce okusin mlađahnin snatanja pita
Grožđe zdrije zadešpet lupežin, ka i lani
I lasta nebon modričastin plovi
Doklen me liče nitin paučine vezeni sni
Učas sve ki lahor žudnje mine
A san u nidrin zašuškan roji se
Za neka nova svitanja modrozelena
Roson umiva me boke neispunjenog sna
I kad napuste me i ‘tice i ljudi
Lito na umoru niz lice žalobno klizi…
U bešiki otkucaja zemana, zibaju me sni neduperani…
U Karakašici 10.rujna 2019.
Marija LIbrenjak
