Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte
Dragi prijatelji, dragi suborci, drage obitelji naših sestara i subraće kojima živote oduzeše zločinci iz redova Armije BiH ovdje na Stipića Livadi 28.srpnja 1993. godine. Danas nas je ovdje
okupila tužna obljetnica. S tugom se danas prisjećamo naših milih, molimo za njih, prikazujemo za njihove duše svetu misu, no molimo se i za njihove krvnike.
Težak i bolan je ovo spomen, on traži od nas duboko promišljanje, naviru nam mnoga pitanja.
Nemamo ni blizu dostatne odgovore koji nam mogu umiriti srca, odgovore koji mogu u okviru čovječnosti objasniti ritualno oduzimanje ljudskih života koje su također učinili neki ljudi.
Njih je vodilo i njima je upravljalo zlo. Njihova je krivnja čina, no tko su i gdje su inspiratori koji su ih
zadojili zlom koji su im dali zadaću? Mi pretpostavljamo, možda i znamo, no oni kojima je to posao i obveza naći te odgovore, procesuirati egzekutore i naredbodavce to do danas ne
učiniše. Znakovito!
Djevojka na početku komemoracije s pijetetom izgovori njihova imena, Ruža, Mato, Andrija, Tomislav, Pavka, Anica, Miljenko, Jela i tako njih trideset i devet nedužnih, čija smo masakrirana tijela zatekli ovdje na Stipića Livadi tog 28.srpnja 1993.godine.
Tko su oni bili? Bili su to žitelji sela Doljani općina Jablanica, Hrvati, katolici. Bili su to građani
Bosne i Hercegovine.
No kome su smetali ti građani Bosne i Hercegovine, pa ih je trebalo pobiti tada 93. godine.
Jesu li smeta li ondašnjim političkim Muslimanskim liderima čiji se sljednici danas tako zdušno zalažu i bore za tzv. građansku BiH, nazivajući je „modernom evropskom državom“. Prije dva
dana smo bili svjedoci „građanske dosljednosti“ na demonstraciji sile, mržnje i prijetnje u Sarajevu, kada današnji Bošnjački lideri nagovještavaju da su spremni na sve kako bi izborili tzv. građansku BiH. Zdušno su se tom prilikom i temeljito prebrojili po svakom kriteriju no ne i po građanskom, njega zaboraviše. Zašto? Odgovor je jednostavan taj kriterij za njih ne postoji niti je ikada postojao, niti 93. niti 2022. niti 1875. kada su Hrvati podigli ustanak da se oslobode kmetstva. Možda oni razmišljaju i bore se za građanski model prije 1875., kad su oni birali i vladali, osuđivali i mrvice milostinje nam udjeljivali.
Povratak u prošlost je fikcija, to je put u ambis! Država iz koje se ne odlazi može se graditi samo na ravnopravnosti i uvažavanju svih kriterija koji nas definiraju kao ljude i kao pripadnike starih europskih naroda koji ovaj prostor baštine trinaest stoljeća. Stoga se nadam da će razum pobijediti strasti i da će nam cilj biti sretna budućnost za svakog čovjeka u Bosni i Hercegovini! U protivnom smo svi gubitnici!
Vjerujemo u bolje sutra, prijetnje nas ne impresioniraju, na njih smo navikli!
Pokoj vječni, svim našim poginulim i stradalim za slobodu Hrvatskog naroda!
Počivali u miru Božjem!
Govor generala zbora HVO-a Stanka Sopte
