Mratnjača, planina oko 1200 m.n.v. Gledajući ju izgleda kao neka divovska polovica lopte. Ta planina obiluje boksitnom rudom bez koje je nezamislivo živjeti u 21. stoljeću. Bosna i Hercegovina po geološkoj građi karakterizira po velikoj raznolikosti i po zastupljenosti skoro svih geoloških razdoblja. Iz istih proizilaze pojave raznolikih rudača. Spoznaje o rudnom bogatstvu sve do 1941. temelje se na ispitivanju rudnog bogatstva.
Područje BiH je jako zanimalo i Austrougarsku i Treći Rajh koji su izvlačili resurse ili su željeli izvlačiti. Područje Dinarida je bilo jako zanimljivo za Treći Rajh zbog otkrića rude boksit. A područje BiH obiluje istima od uglja, željeza, boksita, evo u novije vrijeme i zlata. Kako sam navela boksitni tereni Hercegovine privlačili su pažnju još za vrijeme austrougarske uprave, ali prvi pomniji istraživački radovi počinju 1921. godine i pokazuju da je hercegovački boksit po tipu isti kao dalmatinski i spada u skupinu rudača visoke kvalitete. Planina Mratnjača nalazi se u Rakitnu. Ispod koje se s jedne strane nalazi selo Korita, a s druge strane selo Gradina. Nasuprot je planina Oruga i selo Zaušlje. Nastavak Mratnjače proteže se do Oluja koja isto obiluje boksitom.
Kako stariji žitelji navode nekada u bivšem sistemu živjelo se dobro. Žitelji iz sela radili su u Rudniku boksita i bavili se stočarstvom i drugim poljoprivrednim granama. Moja rodbina većinom je radila u rudnicima. Djed je bio čuvar rudnika, a drugi su radili na strojevima … Do 1987. godine glavni put je bio preko planine Oruge, a isti više nije u funkciji. I ta planina isto obiluje boksitnom rudom. Kasnije se put probija i preko planine Šipovac radi bližeg povezivanja s Mostarom. Žitelji sela Prosine i Korita ustupili su svoja zemljišta, parcele, državi bez novčane naknade kako bi tadašnje općinske vlasti asfaltirale isti i kako bi mještani iz Rakitna i okolnih sela mogli brže doći do Mostara. Odnosno kako bi se brže povezali s jugom Hercegovine. Putna infrastruktura ide kroz sela od Dobrkovića, Britvice, Solda, Izbična, Liskovca, Vranjkovaca, Prosina i Korita kako bi taj kraj oživila i kako bi sela bila održiva. Nažalost put se asfalirao do sela Prosina odnosno do mjesta Kačine. Po starom običaju koji se i dan danas pojavljuje na ovom prostoru, pomanjkalo je sredstava, jer je tada divljala inflacija. Znači od 1987. nad ovim putem se nije vršila rekonstrukcija. Evo ove godine točnije u svibnju 2021. je proglašen i regionalnim putem II stupnja pod oznakom R419, ovo je već 4 proglašenje unazad 15 g., a koliko će ih još biti ne znamo! Mještani su u vječitoj nadi kako će doći na red i ta dionica puta da se rekonstruira i asfaltira. Uglavnom kod nas mještana još ne umire nada. Od Britvice, Izbična, Solda, Liskovca, Vranjkovaca, Prosina pa sve do Korita stalnih stanovnika još uvijek ima iako je većina žitelja migrirala baš zbog ovakvih infrastruktura i nepravde prema zapadu, a skrenuli su na skretanju za Njemačku. Ostala je najranjivija skupina stanovništva RVI, dragovoljci Domovinskog rata, stariji i evo poneki mlađi stanovnik koji ima afinitete pokretanja nekog biznisa. Nažalost bez uređene infrastrukture nema ni održivosti…. Važno je napomenuti kako sva navedena mjesta imaju dvije župe. Jednu župu koja je smještena u Izbičnu, a crkva je posvećena sv. Josipu radniku. Toj župi susjedna je Sutina, crkva posvećena sv. Anti padovanskom, a istoj od navedenih sela pripada samo selo Korita koje je ujedno i zadnje naseljeno mjesto u posuškoj općini, a isto graniči sa Širokim Brijegom sjeverno.
Područje BiH je jako zanimalo i Austrougarsku i Treći Rajh koji su izvlačili resurse ili su željeli izvlačiti. Područje Dinarida je bilo jako zanimljivo za Treći Rajh zbog otkrića rude boksit. A područje BiH obiluje istima od uglja, željeza, boksita, evo u novije vrijeme i zlata. Kako sam navela boksitni tereni Hercegovine privlačili su pažnju još za vrijeme austrougarske uprave, ali prvi pomniji istraživački radovi počinju 1921. godine i pokazuju da je hercegovački boksit po tipu isti kao dalmatinski i spada u skupinu rudača visoke kvalitete. Planina Mratnjača nalazi se u Rakitnu. Ispod koje se s jedne strane nalazi selo Korita, a s druge strane selo Gradina. Nasuprot je planina Oruga i selo Zaušlje. Nastavak Mratnjače proteže se do Oluja koja isto obiluje boksitom. Kako stariji žitelji navode nekada u bivšem sistemu živjelo se dobro. Žitelji iz sela radili su u Rudniku boksita i bavili se stočarstvom i drugim poljoprivrednim granama. Moja rodbina većinom je radila u rudnicima. Djed je bio čuvar rudnika, a drugi su radili na strojevima … Do 1987. godine glavni put je bio preko planine Oruge, a isti više nije u funkciji. I ta planina isto obiluje boksitnom rudom. Kasnije se put probija i preko planine Šipovac radi bližeg povezivanja s Mostarom. Žitelji sela Prosine i Korita ustupili su svoja zemljišta, parcele, državi bez novčane naknade kako bi tadašnje općinske vlasti asfaltirale isti i kako bi mještani iz Rakitna i okolnih sela mogli brže doći do Mostara. Odnosno kako bi se brže povezali s jugom Hercegovine. Putna infrastruktura ide kroz sela od Dobrkovića, Britvice, Solda, Izbična, Liskovca, Vranjkovaca, Prosina i Korita kako bi taj kraj oživila i kako bi sela bila održiva. Nažalost put se asfalirao do sela Prosina odnosno do mjesta Kačine. Po starom običaju koji se i dan danas pojavljuje na ovom prostoru, pomanjkalo je sredstava, jer je tada divljala inflacija. Znači od 1987. nad ovim putem se nije vršila rekonstrukcija. Evo ove godine točnije u svibnju 2021. je proglašen i regionalnim putem II stupnja pod oznakom R419, ovo je već 4 proglašenje unazad 15 g., a koliko će ih još biti ne znamo! Mještani su u vječitoj nadi kako će doći na red i ta dionica puta da se rekonstruira i asfaltira. Uglavnom kod nas mještana još ne umire nada. Od Britvice, Izbična, Solda, Liskovca, Vranjkovaca, Prosina pa sve do Korita stalnih stanovnika još uvijek ima iako je većina žitelja migrirala baš zbog ovakvih infrastruktura i nepravde prema zapadu, a skrenuli su na skretanju za Njemačku. Ostala je najranjivija skupina stanovništva RVI, dragovoljci Domovinskog rata, stariji i evo poneki mlađi stanovnik koji ima afinitete pokretanja nekog biznisa. Nažalost bez uređene infrastrukture nema ni održivosti…. Važno je napomenuti kako sva navedena mjesta imaju dvije župe. Jednu župu koja je smještena u Izbičnu, a crkva je posvećena sv. Josipu radniku. Toj župi susjedna je Sutina, crkva posvećena sv. Anti padovanskom, a istoj od navedenih sela pripada samo selo Korita koje je ujedno i zadnje naseljeno mjesto u posuškoj općini, a isto graniči sa Širokim Brijegom sjeverno.Mnoge priče o formiranje boksita sam čula, a malo sam se i informirala preko nekih prijatelja, magistara rudarstva pa ću malo pobliže u nastavku pojasniti. Formiranje boksita može nastati na bilo kojoj aluminijem bogatoj stijeni karakteriziranoj niskim sadržajem željeza. Ležišta boksita se lako erodiraju, zbog čega je većina ležišta post-mezozojska. Neki erodirani boksiti se kasnije ponovno odlažu i formiraju tada tzv. pretaložene ili sedimentne boksite. Boksit na Mratnjači spada u krške boksite jako visoke kvalitete. Krški boksiti prekrivaju jednu vrlo nepravilno okršnjenu dolomitnu ili vapnenačku površinu i strukturno su vrlo različito izgrađeni. Starost boksita mjeri se krovinom. Krovina je u odnosu na boksit ravna ili malo konkavna. Često se sastoji od lapora, glina, pješčenjaka i karbonatnih stijena. Na ovom području nailazimo na mnogo ležišta boksita s podinom gornjokrednih rudistnih vapnenaca te različitim krovinama, ponegdje i bez krovine. Boksiti se pojavljuju u dva stratigrafska nivoa: starijem, koji u krovini ima Liburnijske naslage i mlađem, s Prominskim naslagama u krovini. Mratnjaču i mjesto Crne Lokava koje su u blizini ove planine izgrađuju jurske, kredne i paleogenske naslage. Od Tribistova do Vukoja-Korita pruža se ljuskasta sinklinala u čijoj se jezgri nalaze klasične naslage eocena. Na tu sinklinalu navučena je antiklinala Mratnjače, izgrađena od donjokrednih vapnenaca. I ovoj antiklinali os tone prema sjeverozapadu. Sjevernije od antiklinale Mratnjače pruža se paleogenska sinklinala, koja je poremećena uzdužnim reversnim rasjedom. Na području Mratnjače pored Soldinih staja predstavlja slojevite vapnence paleogenske starosti koji su u krovini boksita, a ispod je kredni rudistni masivni vapnenci. Ovaj veliki teren je teško sada obići i prikazati sve ove iskopine i naslage iz svih doba od Jure do Krede, Paleozoika … zbog gustoće šume, a i zapuštenosti ovog terena. Nekada je bilo lakše jer se na ovome terenu stanovništvo bavilo stočarstvom, uzgoj stoke sitnog i krupnog zuba. U ovom pojasu, planine Mratnjače, neki istraživači navodili su kako nema vrela. Što slikovno mogu potvrditi kako to nije istina. Smatraju kako je boksit nepropusan što ni u jednom segmentu ne poričem i ne dozvoljava prodiranje vode. Istina. Ali postoje brojni podzemni kanali iz kojih voda ipak izvire i izlazi na površinu kroz maločas navedene krovinim rascjepima. Što je ujedno i fenomen ovoga područja.
Degradacija površinskog dijela je posljedica okršavanja i paleoerozije. Propusnost tih stijena ovisna je o okršenosti, ispucalosti, strukturnom položaju, uslojenosti, debljini i udjelu vapnenačke ili dolomitne komponente. Dolomiti su okršeni ali u osnovi su nepropusni i čine relativne barijere podzemnim vodama. Na temelju geološko-tektonskih odnosa postoji mogućnost da dio ponirućih voda otječe rasjecima prema izvorima donjeg toka rijeke Trebižat. Dio istraživanog terena pripada slivu rijeke Tihaljine, a jedan dio slivu „Mostarsko Blato“ Krajem srednjeg i početkom gornjeg eocena sedimentacijski prostor oplićava, oslađuje se i raste udio terigenih sedimenata. Nakon taloženja cijelo je područje bilo pod utjecajem tektonike. Prema terenskim mjerenjima položaji slojeva paleocenskih naslaga na području Mratnjače imaju smjer nagiba prema jugu, jugozapadu dok im je kut nagiba između 15˚ i 40˚. Podaci su preuzeti s OGK— List Imotski (RAIĆ et al., 1978), znamo da je kut nagiba slojeva eocenske starosti nešto blaži te iznosi oko 20°. Iz navedenih podataka može se zaključiti kako su gornjokredne naslage pretrpjele jednu fazu tektonske deformacije više pa je geološka granica između gornjokrednih i paleogenskih naslaga obilježena kutnom diskordancijom. Za ostale podatke, tko želi znati više, prepuštam znanosti.
Svaki zahvat koji čovjek učini u prirodi, pa tako i eksploatacija boksita, narušava dotadašnju ravnotežu ekosustava i prirodnu sliku krajolika. Otvaranjem eksploatacijskog polja dolazi do bitnih fizičkih promjena u prirodnom prostoru čiji izgled više nije moguće vratiti u prvotno stanje. Ako se prostor nakon završene eksploatacije prepusti razvoju i prirodnoj sukcesiji vegetacije došlo bi do daljnje degradacije i destrukcije tog područja, a i područja bliže okoline. O pravilnoj biološkoj sanaciji površine treba razmišljati već u tijeku njezina korištenja. Radovima u tijeku eksploatacije treba stvoriti uvjete koji će omogućiti brzu i prihvatljivu tehničku sanaciju terena, odnosno pripremu istog za biološku rekultivaciju. Ovisno o vrsti kopa, njegovoj veličini, te trajanju eksploatacije proces biološke sanacije može se izvoditi postupno, odnosno radovi na biološkoj sanaciji mogu se provoditi još u tijeku eksploatacije ili se sanacija može izvršiti odjednom nakon završene eksploatacije. Na eksploatiranim površinama mogle bi se napravite neki vid odmarališta do kojih bi se mogla osposobiti i biciklistička staza ili kružna trasa puta za izletnike ili neki rekreativni tereni. O samoj tematici dalo bi se pričati, a ista je ne ostvariva za sadašnje generacije. Možda budućima pođe za rukom i uspiju putem raznih fondova izvući nešto novčanih sredstava kako bi se ova mjesta razvila u top turističku ponudu. Trenutno bismo trebali zaštititi autohtone biljne vrste drveća, grmlja, ljekovitog bilja koji su možda najugroženiji. Možda uz mene osvane novi aktivist koji će se boriti i osvještavati ljude za zaštitu ovog podneblja, a i ljudi bez ikakvih vlastitih interesa. Entuzijazma imam, koliko vidim on mi je urođen ili je možda bolje reći kako je dar od Boga. Na kraju ove priče mogu pomenuti pozdrav svih rudara: Pozdrav „Sretno“! Tim se pozdravom rudari pozdravljaju u podzemlju. Da čovjek kaže dobar dan ili dobra večer, bilo bi suvislo jer u podzemlju vlada vječiti mrak! Ovaj pozdrav je i više od pozdrava jer je u njemu sadržana želja da živi iziđemo. Tako i ja pozdravljam ovim pozdravom: Pozdrav „Sretno“, jer na ovim područjima domicilnom stanovništvu već odavno je u mrak! Još uvijek žive, ali sunce slabo dopire do njih. Bez obzira što drže čekić i dlijeto i bore se pošteno kopajući, nažalost još uvijek nisu ugledali zraku sunca!
Autor Objave Mladen Ljubić-Vajta@
