U jeku najintenzivnijih rasprava i pregovora domaćih političkih predstavnika i međunarodnih posrednika o potrebi promjene Izbornog zakona te ograničene ustavne reforme kako bi se omogućila implementacija presuda Međunarodnog suda te presuda Ustavnog suda BiH i omogućilo oživotvorenje načela legitimnog predstavljanja naroda u BiH, uvijek se, uvjetno rečeno s hrvatske strane, pojavi nekolicina pojedinaca koji će sudjelovati u antihrvatskoj kampanji, reciklirajući jedne te iste fraze čija je namjera probuditi pažnju međunarodnih činitelja u BiH ukazujući kako su namjere hrvatskih pregovarača zapravo ostvarenje ratnih ciljeva o podijeli BiH, uspostava i rehabilitacija zločinačkog projekta HR-HB i slično.
Na sceni je nesmiljeni informacijski rat, pa se tek može pretpostaviti kakvu pomutnju takve teze proizvode kod međunarodnih pregovarača kada su medijski stupci ispunjeni takvim konstrukcijama i kada ih izgovaraju bivše, istaknute, javne i politički djelatne osobe. Najčestitiji i najpoduzetniji u tom smislu su svakako Ivo Komšić, bivši član Predsjedništva, koji je baš ove godine autorizirao knjigu pod nazivom “Tuđmanov haški profil“ gdje govori o političkim idejama hrvatskog naroda u BiH, ali iz kuta sarajevske čaršije, a na tu i takvu agendu se uvijek dobro nasloni i komentar Stjepana Mesića o tome kako je jedino građansko uređenje BiH prihvatljivo i moguće, ali i Jadranke Kosor, Slave Kukića, Ive Markovića i drugih.
Zanimljiva je i podudarnost izjava, te gotovo pa ista matrica iznesenih stavova i razmišljanja oko navedenih tema, kao i međusobna nadopunjavanja u serijama kampanjskih intervjua koji izlaze jedni za drugim. Stavovi i promišljanja koje oni iznose ponavljaju i Bakir Izetbegović te drugi prominentni predstavnici “svesarajevskog“ nacionalno-političkog kluba. Kada bi se statistički izmjerila količina izgovorenih riječi u kontekstu BiH kao što su “podjela, raspad, secesija, kraj“, vjerujemo da bi spomenuti postidjeli i najokorjelije predstavnike separatističkih snaga u BiH. Pored takvih sunarodnjaka i prijatelja, nama ne trebaju neprijatelji, ustvrditi će mnogi koji prate zbivanja na političkim horizontima BiH.
Navedeni medijski nastupi sasvim sigurno su u službi unošenja dodatne konfuzije i pomutnje u medijski prostor u BiH u kontekstu pregovora o promjenama Izbornog zakona. Njih je za portal Centralna.ba komentirao Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ-a 199.
“ Što se tiče stavova Ive Komšića iznesenih u navedenoj emisiji, mogu reći samo da se s njim slažem u tom pogledu kako je moguće postići dogovor o budućnosti BiH kada bi između aktera na političkoj sceni bili iskreni i pošteni razgovori. Ne samo da nema poštenih i iskrenih razgovora, nego nema iskrenih i poštenih namjera od svebošnjačke političke javnosti kojoj pripada i sam Ivo Komšić. Da je tomu tako, svjedoči činjenica da u njegovim javnim istupima nikada nećete čuti ni riječi o politikama koju provodi SDA ili neka druga politička opcija sa sjedištem u Sarajevu. Kao sveučilišni profesor i javni radnik morao bi imati kapaciteta i snage znati objektivizirati odnose, međutim njegova meta su isključivo hrvatska i srpska politika u BiH. Čak mogu i razumjeti kako se pojedinci ne mogu i ne moraju složiti s politikom koju predvodi HNS BiH, ali nikada neću moći shvatiti da možeš biti u službi one politike koja pokazuje otvoreno neprijateljstvo prema narodu kojemu i sam pripadaš. Kiteći se raznoraznim titulama koje u sebi imaju hrvatski nacionalni predznak Komšić spada u red onih ljudi koji su najveći apologete bošnjačke građanske države s jedne strane i apostati vlastitog naroda koji neće i ne želi čuti za što se Hrvati u BiH zapravo zalažu. Ideju građanskog koju promovira preko Principa za promjenu Ustava BiH prodaje kao nešto ispravno i moderno, a ideju iza koje stoji većinska izborna i nacionalna volja hrvatskog naroda izdaje kao retrogradnu i destruktivnu. Nitko o podjelama i rušenju ustavno-pravnog poretka, separatističkim idejama i porukama o propasti BiH ne govori više od njega i ljudi s kojima je okružen. Apsurdno izgleda, ali da se primijetiti kako huškačka retorika sarajevskih političkih krugova, kao i medija o tome više spinuje nego bilo tko od političkih predstavnika Hrvata ili pak iz RS-a. Bilo bi zanimljivo kada bi mediji ili politički analitičari napravili tu vrstu analize. Komšić je i jedan od osnivača Hrvatske seljačke stranke u BiH, međutim vrlo brzo je napustio taj projekt jer je postao svjestan da kao predstavnik politike koja ima hrvatski nacionalni predznak u Sarajevu nema nikakav prostor za djelovanje, priklonivši se ideji promotora bošnjačke građanske države. Zapita li se zbog čega niti jedna stranka s hrvatskim predznakom nema sjedište u političkom Sarajevu, evo pustimo HNS s kojim se on ne slaže na stranu, što je s ostalim. Komšić iznosi neistine kada spominje Hrvate srednje Bosne iz općina s kojima je licitirao, nije točno da Hrvati samo podržavaju HNS u zapadnoj Hercegovini, to je podmukla teza koja ide s namjerom da se spinuje kako je cilj hrvatske politike ideju o nužnim izbornim reformama ograničiti samo na Hercegovinu. I u Vitezu, Busovači, Novom Travniku, Travniku, hrvatski narod svoje povjerenje ukazuje politikama koje baštini i promovira HNS BiH, i ne samo tu, nego svugdje gdje Hrvati kao narod žive, pa i u onim općinama gdje su statistička manjina. To je lako provjerljivo. Komšić pokazuje lažnu brigu za Hrvate Srednje Bosne, a kao član Predsjedništva BiH znao je za zločine počinjene nad Hrvatima i ništa nije učinio da se isti spriječe, a i kasnije da se procesuiraju i budu kažnjeni. Tome svjedoče stenogrami sa sjednica ratnog Predsjedništva BiH. Sramotne su aluzije kojima Komšić asistira bošnjačkoj nacionalnoj politici ističući kako aktualno hrvatsko vodstvo u BiH i RH provode nekakve politike podjela i rasturanja BiH. Naši stavovi su vrlo jasni, kao takvi su izraženi u programskim dokumentima HNS-a i tu nema nikakvih dilema. Mi želimo BiH kao državu izgrađenu po mjeri tri konstitutivna naroda u kojoj će biti zajamčeno legitimno predstavljanje naroda kroz institucije političkog sustava BiH. To je službena politika hrvatskog naroda u BiH i mišljenja sam kako nema niti jedan relevantan politički sudionik na sceni u BiH iz reda hrvatskog naroda da ne dijeli ovakav stav. Ivo Komšić je i potpisnik Deklaracije o uspostavi unije republika u BiH, a danas je konformirani centrist i unitarist. “
“Hrvati ne dijele BiH nego žele svoje mjesto u njoj, politike u BiH koje podržava Stjepan Mesić Hrvatima ne žele dobro“
“Što se pak tiče izjava bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića, da se primijetiti kako u njegovim stavovima nema ništa novoga, a da već nismo čuli. Međutim, veseli me spoznaja kako i sam postaje svjestan da je u tom pogledu ostao usamljen. Službeni stavovi vlasti u RH za nas su referentna točka, ono što iznosi Predsjednik RH Zoran Milanović, ali i predsjednik Vlade Andrej Plenković u potpunosti odražavaju naše poglede iz BiH. Ako se Plenkoviću i Milanoviću mogu imputirati nekakve umišljene namjere o podjeli i rasturanju BiH, hipohondarski opterećeni tobožnjim hrvatskim zavjerama o sudbini BiH, onda se doista čini besmisleno na navedene ocjene uopće odgovarati. Nema većeg prijatelja BiH od susjedne RH. Ali prijateljski odnosi se grade na sustavan, odgovoran i uzajaman način, sjetimo se ranijih ocjena o tome kako je bošnjačka manjina u RH primjer dobrog pristupa i prakse hrvatskih vlasti, danas se izjave predsjednika BNV RH Armina Hodžića ne razlikuju od stavova bošnjačkih stranaka iz Sarajeva o nizu pitanja i odnosa koji su važni za suradnju dva naroda. Stjepan Mesić će se sjetiti da je uvjet za međunarodno priznanje BiH bio postavljen dogovor o ustavno-pravnom uređenju buduće države. Bilo je jasno da ideja građanske države ni tada, a ni danas neće moći dobiti podršku. Nepostizanje dogovora, odnosno potpisivanje pa povlačenje potpisa Alije Izetbegovića s dogovora o uniji republika bio je povod za početak realizacije političkih ciljeva ratnim sredstvima. Tko danas smatra da je BiH moguće urediti kao građansku državu taj ili površno prati politička zbivanja u BiH ili ne zna ništa ili je zlonamjeran, a u slučaju Stjepana Mesića smatram da je ovo treće. Pored takvih prijatelja i sunarodnjaka, nama ne trebaju neprijatelji. Također, nikada u javno iznesenim stavovima Mesić ne govori, niti ima potrebu razumjeti zahtjeve Hrvata u BiH. Odnosno, težnje Hrvata u BiH ocjenjuje i dovodi u vezu s mitskim i nikada dovoljno razjašnjenim razgovorima Tuđmana i Miloševića iz Karađorđeva, o navodnoj podjeli BiH. S jedne strane imamo mitologiju, a s druge strane činjenice, RH je među prvim državama koje su međunarodno priznale BiH, a izlazak Hrvata na birališta te podrška referendumskom pitanju, velika je zasluga i predsjednika Tuđmana. Hrvati ne dijele BiH nego žele svoje mjesto u njoj, politike u BiH koje podržava Stjepan Mesić Hrvatima ne žele dobro.“
“Pitanje Vlade FBiH je tehničke naravi, Izetbegović to pitanje povlači kako bi napravio otklon od suštinskog problema reforme Izbornog zakona. On je bezobrazno zamijenio teze, smatram kako je čin izbora nelegitimnog člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda neusporediv s bilo kojim problemom na operativnoj razini funkcioniranja vlasti u FBiH. To vrijeđa cijeli jedan narod na fundamentalnih razini, što za posljedicu ima činjenicu da su poljuljani temelji države BiH i tu je ponajviše odgovornost na bošnjačkom političkom vodstvu. Svoditi cijeli priču na problem tehničke naravi izbora Vlade FBiH, a ne govoriti o izvoru problema u odnosima Hrvata i Bošnjaka je bezobrazna zamjena teza. Vidimo kako su Bošnjaci lako uvredljivi na ona pitanja koja su njima važna, što je dobro primijetio i predsjednik Milanović, a kada oni izbrišu i zanemare cijelu izbornu volju jednog naroda to bi trebalo biti nešto s čim bi se Hrvati trebali složiti. Bošnjaci nisu gurnuli prst u oko Hrvatima, oni već treći put čereče hrvatsku izbornu volju, kazao je Cvitanović za portal Centralna.ba./HMS/
