Ante Gotovina: “O važnim operacijama iz Domovinskog rata i ljudima koji su ih vodili trabaju brinuti ustanove zadužene za nacionalnu sigurnost.”
Čitam vijest: “Veliko zlatno srce“ za 2022. godinu posmrtno dobiva Ratni načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske stožerni general Janko Bobetko.
Udruga branitelja Domovinskog rata “Zagrebački velesajam“ u suradnji sa drugim braniteljskim udrugama tradicionalno organizira dodjelu priznanja „VELIKO ZLATNO SRCE“ za izuzetne zasluge u promicanju istine o Domovinskom ratu i pomicanju vrijednosti slobodne, samostalne i neovisne Republike Hrvatske.”
TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA
Tko u državi koja drži do sebe i u kojoj postoji minimum kriterija u odnosu prema istinskim veličinama, ljudima koji su obilježili hrvatsku povijest i simboliziraju identitet nacije, smije dodjeljivati priznanja sa značajem obrane naroda i države ili s presudnim doprinosom povijesnog značaja identitetu hrvatskog naroda, a pogotovo posmrtno?
Samo Republika Hrvatska.
I samo oni koji imaju pravo predstavljati Republiku Hrvatsku jer se baš nitko u Hrvatskoj pored države ne može postaviti u poziciju na najvišoj razini, dostojnoj velikog vojskovođe dodjeljivati priznanje za “pomicanju vrijednosti slobodne,samostalne i neovisne Republike Hrvatske”.
Zašto? Zato jer se odnos prema veličini i značaju nečijeg životnog dijela mora dovoditi u ravan s onim tko arbitrira i s pozvanošću toga tko preuzima pravo arbitrirati i ocjenjivati.
Tako se stvaraju povijesni izvori i stvaraju istiniti, obranjivi i neupitni narativi povijesnosti naroda.
Ako postoji golema neravnoteža između simbola, čovjeka i događaja koji se vrednuje i onoga tko si prisvaja pravo vrednovati, stvaraju se povijesni zapisi i izvori, koji će generacijama u budućnosti u istu ravan dovesti Mladena Pavkovića, prvog nositelja priznanja “Veliko zlatno srce” i slavnog vojskovođu Janka Bobetka.
E sad, kao suvremenici razmislimo je li moguće dovesti ovu dvojicu u bilo kakav usporediv odnos?
I što ovo znači? Znači li to da će neki Hrvati za 100 godina učiti da su Hrvatsku branili i spasili velike vojskovođe i junaci Mladen Pavković i Janko Bobetko? Da, točno tako će ostati zapisano.
Kratko i jasno: Ovo znači besramno izrugivanje skupine društveno dezorijentiranih osoba pod braniteljskom deklaracijom s vrlo mutnim i perverznim namjerama da svoje postojanje i društveno vegetiranje, s očitim osobnim, ili materijalnim, ili častohlepnim porivima opravdaju i predstave pod krinkom najviših nacionalnih autoriteta
To je sumrak svih standarda i jedno od bezbrojnih, iako najbesramnije koje sam vidio, ubijanje vrijednosti hrvatskog naroda, i to s “braniteljske strane”.
Koji su to junaci u toj udruzi, koje su to “druge braniteljske udruge”, kakva junaštva i nacionalne zasluge baštine ti neimenovani ljudi da osjećaju pozvanost i relevantnost ustanoviti i dodjeljivati takva “priznanja”?
O čemu se tu radi?
Je li u pitanju istinsko priznanje velikanu, ili se radi o klasičnom besramnom prisvajanju nepripadajućih veličina i simbola?
Lako je svakom sa zrnom soli zaključiti o čemu se radi, a šutjeti na to ili to podupirati je širom otvaranje vrata ismijavanju najsvetije nacionalne simbolike za kilo dva odojka.
Tuga.
Marko Ljubić/Foto:
