Poštovani predsjedniče RH, Vrhovni zapovjedniče OSRH, poštovani
načelniče GS OSRH, poštovani ravnatelju SOA, poštovane savjetnice i
savjetnici PRH, poštovani generali, admirali, časnici, dočasnici, vojnici,
poštovani članovi obitelji promaknutih i odlikovanih, čast mi je što vam
se mogu obratiti uime mojih ratnih kolega, danas odlikovanih i
promaknutih u počasni čin generala OSRH.
Nama promaknutima i odlikovanima iznimno je zadovoljstvo i ponos što
smo prepoznati, te predloženi za visoka odličja, odnosno promaknuća u
čin generala u predvečerje obilježavanja 27. obljetnice Oluje, Dana
pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja.
Naš ponos neće umanjiti ni činjenica, da u sustavu predlaganja nisu
sudjelovale sve instance, žalosni smo zbog toga!
Simbolika ove svečanosti je posebna, jer ste kroz izbor danas
promaknutih i odlikovanih, jasno poručili da ne dijelite sudionike DR na
pripadnike OSRH i HVO, te da jednako cijenite doprinos svih pripadnika.
To ste pokazali i dodjelom odlikovanja postrojbama HVO i u tome imate
nepodijeljenu potporu branitelja. U ratu smo bili zajedno, većina nas
promaknutih, je sudjelovala u obrani hrvatskog naroda u BiH i na to smo
ponosni. Zajedništvo i međusobno pomaganje koje su OSRH i HVO
imale u DR, treba i danas biti iskazivano u svim prigodama, što Vi
Predsjedniče i činite i na tome Vam hvala.
Uime svih odlikovanih i promaknutih želim istaknuti da zasluga i zahvala
za ovu čast koja nam je dana ukazana, pripada braniteljicama i
braniteljima koji su vođeni, dvojicom hrvatskih velikana, prvim
hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom i ministrom obrane
Gojkom Šuškom, pobijedili daleko nadmoćnijeg neprijatelja, koji je htio
zatrti hrvatsko ime, uništiti sve baštinjeno, čak i sjećanje na muku i slavu
europskog hrvatskog naroda.
Nismo i nikada nećemo zaboraviti 13.583 poginula i nestala u RH, te
9009 poginulih i nestalih u BiH. (Podaci iz govora PRH dr Franje
Tuđmana 15.siječnja 1996. godine u Hrvatskom državnom saboru) te
sve do sada umrle branitelje od posljedica DR. Iza svakog ovog broja je
ime i prezime i obitelj koja ih je čekala, ali se oni nikada nisu vratili s
bojišnice. Ove brojke obvezuju sve u RH i izvan RH, treba ih stalno
ponavljati, kako ne bi zaboravili cijenu plaćenu za slobodu koju danas
uživamo. Moramo uvijek biti svjesni žrtve koju je podnio hrvatski narod,
te se odgovorno odnositi prema obvezama, ne bahati ti se bez obzira
tko smo danas i koju dužnost obnašamo. Svi bi trebali biti ponizni i
služiti svom narodu.
Zahvalu upućujemo i našim obiteljima koje su na svoj način proživljavale
naš odlazak na bojišnicu i strepile pri svakom zaustavljanju vojnog,
posebno sanitetskog vozila ispred kuće ili zgrade jer je to tada u pravilu
značilo da je njihov najmiliji položio život za slobodu hrvatskog naroda.
Zahvaljujemo čelništvu HGZ na prijedlozima i Vama predsjedniče RH i
Vrhovni zapovjedniče OSRH što ste prihvatili prijedloge, te između
velikog broja predloženih, izabrali nas koji danas stojimo u ovom
svečanom postroju ispred Vas. Vjerujemo da nećete stati s
odlikovanjima i promaknućima u počasne činove onih koji su to u DR
zaslužili, ali su iz nekog razloga ostali bez te počasti.
Većina nas, danas promaknutih, su u ratu promaknuti u čin stožernog
brigadira, a zatim člankom Zakona o obrani iz prosinca 1999., ostali bez
čina, dok su tadašnji generali istim Zakon promaknuti u viši generalski
čin. Tri godine smo nosili nepostojeći čin da bi nas Zakonom iz 2003.
degradirali u čin brigadira, bez da nam je netko objasnio zašto.
Nažalost, zakone su pisali naše kolege, generali iz MORH-a i GS OSRH.
Ponovo smo kažnjeni 2018. opet Zakonom o obrani i opet od naših
kolega iz MORH. Sve stožerne brigadire koji su do 31.12.2003. otišli iz
djelatne službe preveli su u brigadne generale, a one koji su nakon tog
datuma, ostali služiti Domovini, kroz djelatnu vojnu službu, ostavili u
činu brigadira. Mnogima od nas, te zakonske degradacije su utjecale na
vojnu karijeru, ja sam im oprostio, ali nisam zaboravio, a vjerujem i
ostali.
Molim Vas, vaše savjetnike, odgovorne u MORH-u i Ministarstvu
branitelja da analizirate sve preostale časnike koji su tim zakonima
degradirani, a časno su obnašali generalske dužnosti u OSRH, te da
ispravite tu nepravdu i vratite ono što im je oduzeto.
Od Vas i svih u tijelima vlasti RH očekujemo konsenzus i suradnju na
pitanjima nacionalne sigurnosti, da se borite za prosperitet hrvatske
države, za dostojanstven život i opstojnost Hrvata u RH i u BiH.
Braniteljima poručujemo da se ne dijele, i da nas ne dijele po
pripadnosti strankama ili lokalnim sredinama, nego da budemo zajedno
i da budemo moralna vertikala društva. Da bi to bili moramo biti uzorne
osobe s najboljim ljudskim osobinama i dio društva koji djeluje za opće
dobro. To znači biti dosljedan u svojim pogledima i stavovima, biti
neporočan u smislu časnog držanja u iskušenjima karaktera, zamkama
oko političkih i drugih opredjeljivanja, biti čovjek od formata, biti svoj.
Jesmo li to, nismo uvijek, jesu li to Udruge, veliki dio nažalost nije i
moramo se boriti za tu poziciju u društvu. Ne smijemo svoju ulogu u
društvu precjenjivati, ali i ne podcjenjivati. Trebamo biti u zajedništvu,
međusobne odnose i nesporazume rješavati unutar braniteljske
populacije, ne javno, ne izdavanjem knjiga u kojima sebe uzdižemo a
druge omalovažavamo ili osuđujemo!
Biti hrvatski general djelatni ili umirovljeni znači živjeti i raditi časno i
ponosno, te svojim ponašanjem biti uzor svim braniteljima, sadašnjim i
budućim naraštajima hrvatskih vojnika i policajaca, te ponos svim
hrvatskim građanima.
Mi koji smo danas promaknuti u generale, vjerujemo da ćemo to biti i
da nećete zažaliti što ste stavili svoj potpis na odluku o našem
promaknuću.
Uime odlikovanih i promaknutih poručujem da smo bili, jesmo i
ostajemo Domovini vjerni!
Marijan Biškić
