KAD RIJEČI STANU
Kad riječi stanu i nastane tajac,
kad toliko toga iskazat se želi,
zanos srca blokira biće
A ono, ogromno, sretno,
grudi napinje,
iskočit hoće
U nevjerici ushita
sreću guta, diše…
Kad riječi stanu,
nedovoljne za izliti sreću,
nepotrebne su u trenucima tim
Što treba se reći, rećeno je već,
bez riječi
Jer riječi su tad slabe da sreću
prenesu
Neke sreće su tu, žive u nama,
bez riječi
autor: Branka Subašić