Malo sam u kuhinji, pa u ljekovitom bilju po Koritima … Nakratko odlutam u stare razorene kamene kuće koje i danas prkose zubu vremena, pa prođoh kroz povijesti. Onako, zastadoh pa uzdahni sa sjetom!
“Istraživala” sam po starim ruševinama i pronašla u jednom zidu cijelo “tuce” novčanica iz 1941. Nekada se za ovu hrvatsku novčanicu-kunu glava gubila! Davno kao dijete, iako je bilo opasno, i ja sam ih držala u rukama. Stariji su mi pričali o kuni kao hrvatskoj novčanici. … 
U to vrijeme ministar narodnog gospodarstva bio je Lovro Sušić koliko se sjećam, po potpisu bi se reklo kako je novčanicu potpisao Josip Balen kao pomoćnik ili zamjenik.
Ni komunizam, ni godine ih nisu uništile. Vrijeme je teklo, a one su čekale svjetlo dana! Iznjedrile su na isto nakon 80 godina, ali kao običan papir! Nekada postojale! Morat ću pitati starije osobe koje su živjele u vremenu II. svjetkog rata kada je ovaj novac bio u opticaju, kakvu vrijednost je imao. Jer koliko sam vidjela najveća novčanica bila je od 1000 apoena (imaju od 50 i 100 kuna). Ne znam jesam li dobro zapamtila iz priča starijih osoba, bila sam mala, kako se za 1000 kuna mogla kupiti ovca. ..
Tako u srpnju ’93. nakon odluke hrvatskog Sabora tiska se novčanica koja se ponovo zove kuna. Postaje službeni novac u Republici Hrvatskoj. Službeno je puštena u opticaj 30. svibnja 1994. kao hrvatski novac. Za kunu i hrvatsku samostalnost kroz Domovinski rat jako puno branitelja ponovno daje svoje živote. Danas, 2023. kunu smo tako lako u miru izbacili iz našeg života. ….
Napominjem, objavom ne želim nikoga vrijeđati na nacionalnoj osnovi, smatram kako je ovo dio povijest.
Marina Vukoja
