ENERGIJA PRIRODE…
..previše dana na asfaltu,
zaželjeh se prirode…
prošetah bosa po travi,
pustih korjenčiće, duboko,
stopih se s majkom zemljom,
upijajući njenu moć..
zemlja me dodirom osnaži…
..zagrlih stablo…
zadrhta mi tijelo,
od topline,
od energije starog drveta,
što nježno mi granama šapuće,
ne brini,
sve brige proći će..
suza u oku zaiskri,
od olakšanja,
od neke tihe radosti,
pripadanja prirodi….
..poslah snove nebu,
šapuće ih Izvoru,
Božanskoj Kreaciji,
vraća me u energiju zahvalnosti,
u energiju Ljubavi….
zatvorih oči,
povezah se još jače,
sa majkom zemljom,
sa stablom,
sa ocem nebom,
smirena,
čuvana,
obnovljena,
od života voljena…
Dok čekamo proljeće, u ovim prohladnim, zimskim danima, ranije se spusti mrak,
duže boravimo u zatvorenim prostorima..
Idealno je za, zagrliti svoju tišinu,
protresti ladice svog srca,
nakupilo se tu raznih senzacija,
dašak svježine,
miris novoga,
potaknut će svježe sokove života…
Osluškujući unutarnje impulse,
sitimo se, tko smo to uistinu??
Koliko poznajemo sebe, svoje potrebe?
Što nas čini sretnima, što nas raduje,
što nam crpi energiju, što nas rastužuje…?
Što možemo drugačije,
za bolje, veselije sutra?
Od snova do magije,
poduzumanjem akcije..
Priroda je najveća učiteljica…
Uči nas radovati se, promjeni..
Voljeti svoja proljeća, ljeta, jeseni i zime.
Danas smo tu, sutra… sutra je novi dan..
Svaki trenutak je poseban.
Biti svoj, biti prirodan,
veliko je..
I vi ste Veliki, hvala što ste tu,
S ljubavlju, Eni…
