Posao me vodi na zanimljiva mjesta diljem svijeta – najnovije je Los Angeles. Dok LA ima mnogo lijepih područja za posjetiti iz Beverly Hillsa, Hollywooda, centra Los Angelesa, da ne spominjem Pacifičku obalu i plaže (Malibu, Santa Monica, Venecija, Manhattan itd), uživam odvojiti malo vremena da posjetim naše lokalne hrvatske zajednice i ljude kako bih saznao o njihovim putevima i životima i iskopati korijene koji nas povezuju kao Hrvate i kao ljude.
Bilo je sjajno prisustvovati misi u nedjelju koju je predvodio don Ivan Jordan, vidjeti drage mi ljude, stvarati nove veze, i razgledati hrvatsku dvoranu i objekte na St. Anthony Croatian Catholic Church u Kineskoj četvrti (neposredno izvan Downtown LA). Shvatio sam u susretu sa članovima zajednice i gledajući u zid donacija koliko Hrvata koji žive u Kaliforniji potječu od mojih roditelja rodne Hercegovine, čija klima nije toliko različita.
Zatim smo se odvezli do obale do San Pedra (stanovništvo: 85.000), doma preko 30.000 hrvatsko-amerikanaca koji potječu gotovo u cijelosti iz Dalmacije. Bilo je super povezati se s dragim prijateljima iz San Pedra, obići Croatian American Hall of San Pedro i naučiti o povijesti Hrvata na ovim prostorima, koja datira s prijelaza prošlog stoljeća. Hrvati su pomogli oblikovati ovaj lučki grad na najjužnijoj točki Los Angelesa, od sudjelovanja u ribolovu i srodnim industrijama konzerviranja, do izgradnje obrta, a danas vodećih profesionalaca i vlasnika poduzeća u zajednici.
Naše hrvatske zajednice uglavnom su uspjele opstati i cvjetati u gradovima u kojima imamo hrvatske crkve i/ili društvene domove – mjesta koja spajaju naš narod. Njihova važnost ne može biti pretjerana.
Gubitak ovakvih hrvatskih bogoslužja i okupljanja otežat će zbližavanje naše zajednice i na kraju će rezultirati gubitkom dijela naše baštine.
Kao netko tko je odrastao u zajednici (Sudbury) gdje smo prije nekog vremena izgubili našeg hrvatskog svećenika (u održavanju naše hrvatske župe) i gdje je zajednica bila podijeljena zbog problema koji su nastali iz naše zajednice “dvorane” (gdje sam odrastao učeći folklorni ples i igrati tamburitzu, prisustvujući plesovi, komemoracije, vjenčanja, nogometne bankete i slično) nad osobnim obiteljskim animozitetima i interesima te politikom i političkim stavovima koji proizilaze iz “Stare domovine” (do različitih stupnjeva), ponovio bih riječi koje je fra Ivan u svojoj homiliji u nedjelju ujutro izgovorio – ne predajte se! Moramo kolektivno čuvati naše hrvatske crkve i zajednice diljem svijeta i istražiti izazove i potrebe za prilagodljivim razlikama, međutim, takav smještaj može biti težak i neugodan – i ozbiljno preispitati motive svakoga tko tvrdi drugačije.