… U razdoblju moga djetinjstva pričalo se o moralu i moralnim vrijednostima, o ljudskim manirima, lijepom ponašanju. Ako tebe netko udari kamenom ti mu ne uzvraćaju istom mjerom već kruhom! Ako te netko provocira ili se želi svađati ti se izmakni. Živimo u vremenu gdje su te vrijednosti postale staromodne. Ljudi se ne osvrću na riječi ljubav, empatija, vjera, da ne pričamo o pomoći starijima i nemoćnima …. To je arhaizam o kojem se u društvu većinom priča s podsmijehom. Ako netko i postoji s tim vrlinama e to je baš primjer eksponata!
Kao dijete majka i baka su mi često savjetovale: Ne juri dijete drago nikoga već privlači svojom posebnošću, sve što ti je namijenjeno to ti nitko neće oduzet. Pričale su mi o sreći i skromnosti. Dijete drago sretan je čovjek kada ujutro ustane živ i zdrav, kada ima što pojesti bar jednom na dan i da ima gdje prespavati. Ovu definiciju o sreći i skromnosti izreći u današnje vrijeme bila bi prava smjelost. Vjerujem kako bi dobila podsmijeh i čuđenje od mnogih ljudi. Pričam o emociji koja danas kod većine ljudi nažalost ne postoji isto je postala čuđenje u svijetu.
Onako se često dam u razmišljanje što su vrline i ljudske vrijednosti u 21. stoljeću. Sve pobrojano se kosi s današnjim vremenom i razmišljanjem. Nekada su to bile mjere po kojima se odlikovao čovjek. Onako ljudskim okom gledano danas ne. Danas su se životna pravila promijenila. Jurimo, tražimo, oduzimamo, otimamo, prisvajao, svojatamo, lažemo sve kako bismo bili na tronu. Nikada se više nismo trudili, a nikada manje nismo imali, niti smo bili manje sretni. Ne poznajemo osmjeh. Ako se netko i smije većinom kažu: Luđak smije se, doktorica Džudžinica bi se s njim pozabavila! Psihijatrija mu ne gine!
Lud bi čovjek bio kada bi rekao da mu novci ne znače ništa. Novac je sredstvo koje nam omogućuje lagodniji i kvalitetniji život. Ako imamo novca možemo putovati, vidjeti svijet, zdravo se hraniti. Također ako smo ne daj Bože bolesni lakše se i kvalitetnije liječiti. Sve su to pogodnosti koje pruža novac. Novac kada nam postane Bog i glavna sreća nije dobro. Uhoditi nekoga zbog interesa i lažno se predstavljati kako tu istu osobu volimo, a nismo volimo njen novac, je nesreća. Pravedan čovjek će nekako i “odbolovati” prevaru, a drugoga će ubrzo stići. Sve se to pretvara u noćnu moru. Idila preraste u košmare.
Tko nam je kriv zbog ovakvog stanja društva? Pa mi sami. Što smo postali? Ljudi bez emocija. Lažno se predstavljamo, lažno svjedočimo. Tražimo samo za sebe i nikada nam dosta. Ima li kraja u zasićenju? Nažalost nema, ne nazire se!
Čovjek se često zapita jesmo li normalno društvo? Uživamo li u patnji ili težimo za boljim?
Većinom sanjamo o boljem životu, a ne poduzimamo ništa. Koliko samo laž može život unazaditi. Iz laži u laž uskačemo. Nema nam povratka iz istih. Jedna laž privlači drugi i to se niže, ide u nedogled. Laži nažalost znaju postati kratkotrajne istine. Kada se laž razotkrije nastaje opasnost čak i po ljudski život.
Što smo mi ustvari? Ljudi koji ne koriste razum i um. Ne koristimo ga za bolje sutra, općenito za društvo, već za trenutno bolje meni. Ni životinje se ne ponašaju kao mi. Imaju više emocija od ljudi.
Koliko se samo obitelji razorilo zbog sebeljublja. Koliko je samo sirotinje ostalo zove zbog nek je dobro samo meni i daj mi. Koliko se samo blatilo po dobrim momcima i djevojkama, očevima i majkama koji su se razišli zbog tog tuđeg poganog jezika. Koliko samo ljudi dolazi na posao pod sedativima kako bi donijelo kruh u svoju obitelj. Koliko se nas lažno predstavlja kao bogobojazni. Ljudima, a smijemo zlo. Zašto živjeti u boli i grču kad možemo u ljubavi? Eh kad bismo samo znali koliko je taj život lijep, pa se osvrnuli oko sebe. Kad ne bismo otimali i razarali, uništavali druge ljude. Koliko bi nam bilo lijepo kada bismo osmijeh sijali umjesto mržnje i zlobe! Kako je život lijep u sitnicama. Kako je lijepo probuditi se s osmjehom na licu i reći Bože hvala ti što sam se probudila živa i zdrava. Kako je lijepo hodati po prirod te, biti u zagrljaju mirisnih perunika. Trčati po poljima, brati poljsko cvijeće, imati mirnu savjest. To, ma to nitko ne može platiti! Život je jedan iskoristimo isti!