Dođe čovjek u tu situaciju “ono” kad ga baš briga. Poželi da jede, pije te miješa razne okuse na svom nepcu. Dođe dan kada se želja i ostvari, sjedne za stol i najede svih gluposti koje mu nedostaju, između ostaloga bijeloga i crvenoga luka. Kako bi bilo opuštenije sve u kućnoj atmosferi. Na stolu se nađoše panirani kolutovi lignji, koji riblji štapići, riža i salata. Sve preliveno umakom od bijelog luka i maslnovim uljem. Na prvu lagano ljetno jelo! Ma sve bi to bilo ništa bez čašice hladnog Evelina! Tako se sljubih s okusima ove hrane i pića. Uživaj Mare u ovom danu i daru što ti Bog dade! Sama sam pa mogu glasno reći Bože hvala ti na ovoj prilici i uživanju. Rijetko ovako nešto si priuštiti!
Kroz misli mi prođoše i tetkove riječi-savjetovanja “Sjedi Mare da ti kažem, propust je grijeh! Sve što ti se nudi iskoristi! Vjeruj niti jedna prilika ti se neće ponoviti. Ljubi, voli jer je život kratak, kad odeš gore reći će ti On što sam ti sve ponudio ti propustila! Zašto ženo?” 
Ah, pa to ne bih bila ja, da se ne nasmijem! Ono razvučem osmjeh od uha do uha. Razmišljam, čovjek je u pravu! Kome više ugađati, a sebe štetiti! E moj tetak da mi sada na vrata dođe “princ na bijelom konju” napravila bih opet propust! Najedoh se bijelog luka! Ova prilika se ne može propustiti! Kratko nastavim uživati u jelu. Ops, stvarno na vratima netko zvoni i nježno pokuca! Otvorih vrata i rekoh: danas molim bez ljubljenja
