Ja sam inače, u stvarnom životu, puno šutljivija i mirnija nego virtualno. Sklona sam trpjeti svakakve gluposti u ime ovog ili onog. Ne psujem, nisam drska. Ponizna, preplašena. “Drago čeljade”, vele oni kojima takvo ponašanje odgovara.
Sukladno tome, ljudi me često počnu smatrati glupom pa se razbahate. Ili me patroniziraju i obraćaju mi se kao malom djetetu.
Ja neko vrijeme šutim i kuham u sebi. Primijetila sam da mi je, otkako sam ušla u četrdesete, vrijeme kuhanja sve kraće.
A onda, bez ikakve najave, dođe onaj (ne)slavni BOOM trenutak. Iznenadim samu sebe onim što iz mene izađe. A tek drugu stranu.
Ti izrazi lica. Snebivanje. Uvrijeđenost. Zazivanje pravde i Boga… jer, eto, usudila se progovoriti. I još na kakav način.
Nakon toga nerijetko moram ravno na ispovijed.
Ali što je, tu je. Kažu da se karakter s vremenom gradi.
Živjele 40+. 🥂
