Odlaskom Husejna Huse Smajića Bosna i Hercegovina izgubila je jednoga od onih rijetkih ljudi koji su vlastitim primjerom pokazali kako se mostovi među ljudima ne grade riječima, nego djelima. Bio je čovjek koji je razumio da istina, poštovanje i zajedničko kulturno nasljeđe mogu povezivati ljude i onda kada ih povijest pokušava razdvojiti.
Upoznale smo ga i posjetile kao članice Udruge “Hrvatska žena” i HAVC „Kraljica Katarina“.
50 nas je ugostio domaćinski i detaljno smo slušali njegovo svjedočenje o Rimskom putu koji je tuda prolazio, o grobu kraljice Jelene Grube i drugim otkrivenim grobovima.
Na sve nas je ostavio dojam čestita čovjeka, jednostavna ponašanja i iznimne dubine razmišljanja. Nije tražio priznanja niti je nametao svoje stavove. Postavljao je pitanja koja su poticala na razmišljanje i otvarala prostor ozbiljnom znanstvenom istraživanju.
Posebno ćemo pamtiti njegov prijedlog vezan uz moguću identifikaciju dvaju dječjih kostura pronađenih na lokalitetu koji je povezivao s kraljevskom obitelji Kotromanića. Njegova ideja bila je jednostavna i logična: ako postoje posmrtni ostaci dječaka i djevojčice koji po dobi odgovaraju djeci kraljice Katarine, tada bi suvremena znanost trebala učiniti ono što je danas moguće – provesti usporednu DNK analizu s posmrtnim ostacima kralja Stjepana Tomaša Kotromanića koji se čuvaju u Jajcu.
Takva analiza ne bi bila dokaz njegove tvrdnje unaprijed, nego provjera jedne povijesne hipoteze. Upravo je u tome bila veličina njegova razmišljanja: nije tražio da mu se vjeruje, nego da se istraži. Vjerovao je da istina ne može biti neprijatelj nikome, nego zajedničko dobro svih ljudi.
Povijesni izvori potvrđuju da su djeca kraljice Katarine – Sigismund i Katarina – nakon osmanskoga osvajanja Bosne odvedena u Osmansko Carstvo, gdje im se daljnji životni put gubi u izvorima. Zato pitanje njihovih mogućih posmrtnih ostataka ostaje otvoreno za znanstvena istraživanja. Huso Smajić smatrao je da bi genetika mogla pomoći u rasvjetljavanju jednoga od najosjetljivijih pitanja bosanske srednjovjekovne povijesti.
Njegov odlazak ostavlja prazninu, ali i obvezu. Obvezu da se čuva kulturna baština, da se poštuju činjenice i da se ne odustaje od istraživanja. Nadamo se da će znanstvenici ozbiljno razmotriti mogućnost provedbe takve analize, jer bi rezultat, kakav god bio, predstavljao vrijedan doprinos povijesti Bosne i Hercegovine.
Dragi Huso, bio si ljudska gromada od čovjeka. Tvoja dobrota, razboritost i otvorenost ostaju među nama kao trajni podsjetnik da veličina čovjeka nije u moći koju posjeduje, nego u istini koju traži i u dobru koje ostavlja iza sebe.
Počivao u miru Božjem. Neka Ti Milostivi podari vječni mir, a nama snagu da nastavimo putem poštenja, dijaloga i traganja za istinom kojem si nas svojim životom učio.
