Politički predstavnici Hrvata u BiH bi trebali, (eksplicite ili bar implicitete), podržati zahtjev Repulike Srpske za povratak “izvornom” Daytonskom sporazumu, što, (“na prvi pogled”), i nije od presudnog značaja za kolektivna politička prava i položaj konstituvnosti Hrvatskog naroda u BiH).
Ali bi zato, (u tom projektu, kao imperativ), morali tražiti reafirmiranje “Sporazuma o oživotvorenju Federacije BiH”, pregovaranog i potpisanog u Daytonskom “paketu” sporazuma i koji je SASTAVNI DIO, Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH.
Taj Sporazum, (do sada), nikada i ničim, (legalno, u VS UN), nije stavljen izvan snage, ali jest, (de facto), nelegalno derogiran, odlukama Wolfganga Petritscha, koje su nasilno provedene.
Zašto je pregovaran i potpisan Sporazum o oživotvorenju FBiH?
Uvriježeno je mišljenje da je Federacija BiH formirana i uspostavljena Washingtonskim sporazumom, a da joj je Daytonskim sporazumom samo “priključena” Republika Srpska.
No, to nije točno.
Federacija BiH jest dogovorena Washingtonskim sporazumom, no, samo “na papiru”!
Federacija FiH do potpisivanja Daytonskog sporazuma nije USPOSTAVLJENA, niti je funkcionirala.
I pravno i stvarno, (de iure i de facto), sa svim svojim instifucijama, funkcionirale su Republika BiH, (na teritoriju pod kontrolom ARBiH) i Hrvatska Republika Herceg-Bosna, (na teritoriju pod kontrolom HVO-a).
Točno se zna TKO JE ŠTO UNIO U Federaciju BiH, (HR H-B + dio RBiH = FBiH).
Zbog toga je, u paketu s ostalim dijelovima Daytonskog sporazuma ispregovaran i potpisan i Sporazum o oživotvorenju FBiH, (koja do tada, što se iz naziva Soorazuma vidi – nije uspostavljena niti je funkcionirala).
Tim Sporazumom su dogovorena i ugovorena mnoga tehnička, ali i političko – pravna pitanja, poput načela pariteta u odlučivanju, proporcionalne zastupljenosti, …
Na primjer, Vlada i ministarstva su popunjavana proporcionalno, (prema broju szanovnika po popisu iz 1991., da se anuliraju posljedice rata), a odluke nije mogao donositi Predsjednik Vlade bez suootpisa zamjenika, ministar bez zamjenika, načelnik sektora/odjela bez zamjenika, uz pravilo da ako je Predsjednik Vlade, ministar, načelnik sektora/odjela), musliman, zamjenik mu je Hrvat.
I obratno.
I Hrvati i muslimani su dužnosnike iz svoje kvote imenovali samostalno, (neovisno o suglasnosti druge strane.
U Parlamentu je načelo pariteta osigiravao “drugi dom”.
I to je u početku, do izdaje NHI-a, (2000.) i formiranja Vlade Alijanse za promjene i Berry-Peritschevih “zahvata” u Ustav i zakone FBiH – funkcionoralo.
(Siguran sam da bi muslimani u FBiH radije pristali na treći entitet, nego se vratili načelima iz Sporazuma o oživotvorenju FBiH).
Zašto je ovo bitno?
Zbog ostvarenka naših kolektivnih političkih prava i položaja konstitutivnog naroda svakako.
Ali i zbog pozicija u slučaju prestanka važenja Daytonskog sporazuma.
U tom slučaju Srbi ostaju na poziciju RS, i tu poziciju i de facto i de iure, imaju.
Muslimani su već deklarirali svoju poziciju.
Oni tvrde da se vraćaju preddaytonskom Ustavu RBiH.
A Hrvati?
Nama bi, klao početna), najbolje odgovarala pozicija povratka na “predaytonsko stanje “papirnate” FBiH sastavljene iz dijela RBiH pod kontrolom ARBiH i HR H-B, pod kontrolom HVO-a.
Na korak do ponovne uspostave HR H-B.
Kao početna, i najmanje sporna pozicija.
Zašto politika Hrvata uopće s, (međunarodnom i domaćom, javnosti ne “komunicira” svoju poziciju u slučaju “raspakivanja” Daytonskog Sporazuma, niti lobira za to rješenje u EU i svjetskim središtima moći?
