Oprostiti možemo, ali zaboraviti ne smijemo.
Danas smo svetom misom i prigodnim okupljanjem obilježili 35. obljetnicu masakra u Kijevu Dolu, jednog od prvih masovnih zločina u Bosni i Hercegovini tijekom Domovinskog rata.
Trinaestoga studenoga 1991. godine ubijeno je osmero nevinih hrvatskih civila, sedam žena i jedan muškarac. Bili su to stariji, nemoćni ljudi, koji nikome nisu predstavljali prijetnju. Njihova jedina „krivnja“ bila je što su bili Hrvati i što su ostali na svojim stoljetnim ognjištima.
Njihovi životi nasilno su prekinuti, a bol njihovih obitelji i cijeloga našeg kraja ostala je trajna.
Dok je veći dio Bosne i Hercegovine još živio u prividu mira, Ravno je već proživljavalo ratnu tragediju. Rat je na naša vrata zakucao u rujnu 1991. godine, a listopad je donio razaranje, progon i stradanje. Kijev Do postao je jedno od najbolnijih svjedočanstava toga vremena.
Prošlo je 35 godina. Nema tih godina koje mogu izbrisati bol majke, djeteta, unuka ili susjeda. Nema vremena koje može opravdati ubojstvo nevinih. I nema zaborava koji bi smio prekriti istinu.
Posebno snažnu poruku na današnjoj svetoj misi uputio je don Antonio Krešić, podsjetivši nas da nas kršćanska vjera obvezuje na oprost, ali da oprost ne znači zaborav.
U tim je riječima sadržana sva težina naše prošlosti, ali i snaga naše vjere.
Jer oprostiti ne znači opravdati zločin. Oprostiti ne znači odreći se istine, pravde i dostojanstva žrtava. Oprostiti znači ne dopustiti da mržnja određuje našu budućnost.
Naša je dužnost pamtiti. Ne radi osvete, nego radi istine. Ne radi mržnje, nego radi pravde. Ne radi prošlosti, nego radi budućih naraštaja.
Kijev Do nije samo mjesto stradanja. Ono je i simbol opstanka, vjere i dostojanstva hrvatskoga čovjeka koji je, unatoč svim stradanjima, ostao vjeran svojoj zemlji, svojim korijenima i svojemu domu.
Danas smo se okupili u molitvi, sa zahvalnošću prema nevinim žrtvama i zavjetom da njihova imena i njihova patnja nikada neće biti prepušteni zaboravu.
Jer mrtvima dugujemo molitvu, živima istinu, a budućim naraštajima sjećanje.
Neka Kijev Do zauvijek ostane mjesto molitve, sjećanja i opomene da se takvo zlo nikada i nikome ne ponovi.
Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila im.
Da se nikada ne zaboravi!
