Nisam riješio slučaj hercegovačkih župa i međugorski, 70 posto vremena sam ulagao u njih
Bio sam svjestan da me čekaju brojne nevolje, posebno dva slučaja – hercegovačkih župa i onaj međugorski – ukazuje li se ili ne – 70 posto vremena sam ulagao u njih. Priznajem da nisam riješio ni jedan slučaj, znam da ću to morati prenijeti nasljedniku…, rekao je biskup Perić.
U emisiji Aktualno Hrvatskoga katoličkog radija mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić govorio je o svojoj posljednjoj knjizi „Nada koja ne postiđuje”.
U knjizi biskup Perić, među ostalim, iscrpno analizira pismo koje je komunističko tužiteljstvo pripisalo kardinalu Stepincu, a ono je bilo najvažnijim predmetom optužnice i osude koju je izrekao komunistički sud na montiranom procesu hrvatskome blaženiku, prenosi KTA.
Biskup Perić opisao je kako je ta knjiga nastajala više godina, počevši prije 5-6 godina kada je započeo održavati duhovne vježbe svećenicima o temi duhovnosti blaženog Alojzija Stepinca. Uvidjevši količinu te građe i mogućnost dodavanja i druge, prije oko godinu dana rodila se zamisao da se to duhovno štivo može složiti u knjigu.
Dodao je i posebni dio o odnosu kardinala Stepinca prema hrvatskoj državi, komunistima, patnji koju je doživljavao te se po pronalasku kopije pisma koje je pisano u Papinskom hrvatskom zavodu svetoga Jeronima, s arhivarom Ivanom Baltom uputio u Rim gdje su našli čak tri verzije toga pisma koje su proučavali i sve je to ušlo u knjigu.
Biskup Perić govorio je i o samom naslovu knjige i kako je izveden iz Stepinčevih gesla: „U tebe se Gospodine uzdam“ i „Ne daj da se ikada postidim“ te je složeno u „Nada koja ne postiđuje“. Te se riječi nalaze i u jednom psalmu, pa u epistolariju apostola Pavla Rimljanima, rekao je biskup.
Pisati o Stepincu bio mu je duhovni hobi, ljubav prema Stepincu počela je u zagrebačkoj katedrali katedrali na njegovu posljednjem ispraćaju na kojem je bio kao sjemeništarac, pa kao bogoslov, u Rimu je pak često posjećivao zavod sv. Jeronima, čitao je emigrantski tisak te naposljetku odlučio magistarsku radnju izraditi o Stepincu i njegovoj ulozi u odnosima Crkve i države, rekao je mons. Perić. Njegov mu je profesor predložio da i doktorsku radnju piše o Stepincu. Bilo je to 1970. godine kada zabranjen broj Glasa Koncila zbog članka o Stepincu, koji je nakon sudske presude uklonjen iz broja. Nakon toga mu je uvijek bila želja – zbog sebe i svoga svećeničkog hoda – proučavati taj lik.
Biskup Perić istaknuo je da je osim naslova vrlo značajan podnaslov knjige – „Duhovne vježbe svećenicima“ – što znači da je istaknut duhovni aspekt Stepinčeve osobe – i možda je to ono najviše privlači knjizi.
„Želio sam na takav način prikazati Stepinca – s takvim duhovnim, svetačkim, mučeničkim naglascima“, istaknuo je biskup Perić.
Na pitanje s obzirom s kakvim se sve lažima blaženik suočavao u prošlosti i kako još uvijek te laži opstaju u medijskom prostoru, može li istina uopće pronaći svoj put u javnosti. Bi li možda bio smanjen interes vjernika za detaljima iz blaženikova života da nije bilo čitavoga ovog procesa na neki način odgode kanonizacije koji hrvatski put tako željno očekuje?
Biskup je odgovorio da je čitav Stepinčev put bio pun iznenađenja, kako njegov život tako i razdoblje nakon njegove smrti. Stepinac je proglašen i mučenikom i blaženikom na razini Zagrebačke nadbiskupije, pa prihvaćen u ostalim biskupijama, i cijeloga hrvatskoga naroda koji sad raznosi njegovu slavu, poštovanje i čašćenje po čitavom svijetu, on je već globalni, prisutan u svijetu kao ugodnik Božji koji se štuje, kojem se misa prikazuje, on je potvrđeni blaženik – ne silazi više s oltara. Kada će se Svetom Ocu svidjeti da bude i kanonizacija, to je zaista sada i sporedna stvar, napominje biskup Perić.
No, smatra da je vrlo značajno što se u posljednjih 4-5 godina toliko proučavao Stepinčev slučaj, na samo postulator koji je skupio i objavio ogromnu građu, nego svatko tko je zainteresiran sada može u detalje to proučavati. Stepinac je na svim razinama danas prisutniji od svih hrvatskih svetaca i blaženika, smatra biskup Perić.
Na poseban način biskup se počeo utjecati Stepinčevu zagovoru u tijeku studija, kada je bio na bogosloviji na Kaptolu u Zagrebu i imao zdravstvene teškoće. Čak je izmislio svoju molitvu.
Osjetio sam da nisam izliječen ali sam mogao studirati. Nije mi bilo ni jednoga dana da nisam mogao pisati, proučavati – to je velika milost. Prati te križ i patnja da se ne uzoholiš u životu. Nakon nekoga vremena vidio sam da nije dovoljno samo proučavati toga čovjeka nego da se treba njemu utjecati, muke prikazivati njemu u zagovor.
Navršivši starosnu dob, biskup Perić stavio je svoj mandat Papi na raspolaganje. Na godinama biskupskog služenja zahvalan je Bogu. Uzeo je biskupsko geslo „Da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje“. Bio sam svjestan da me čekaju brojne nevolje, posebno dva slučaja – hercegovačkih župa i onaj međugorski – ukazuje li se ili ne – 70 posto vremena sam ulagao u njih. Priznajem da nisam riješio ni jedan slučaj, znam da ću to morati prenijeti nasljedniku…. No, učinio sam ono što sam bio dužan učiniti – neka dragi Bog prosuđuje, neka nagrađuje ili kažnjava, rekao je biskup Perić.
Na pitanje o suradnji s apostolskim vizitatorom za Međugorje poljskim nadbiskupom Henrykom Hoserom, biskup Perić odgovorio je su se vidjeli uz božićne i novogodišnje blagdane. Razgovarali su, no imaju različite zadaće, nadbiskup Hoser brine za sav pastoral za župu Međugorje, „a ja imam svoju, koju sam predao Svetom Ocu da odlučuje“.
Na kraju razgovora biskup Perić spomenuo je pojedinost iz Stepinčeva života – njegovu majku Barbaru koja se kod Stepinčeva krštenja zavjetovala da će prikazati post da ako je volja Božja Stepinac bude svećenik. Molila je tolike godine i pokazala se vrijednom i prevrijednom. Stoga je biskup Perić u razgovoru sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem predložio da se za Stepinčevu majku pokrene barem biskupijski proces:
„Mislim da bi bilo poučno i za današnje žene i majke“, prenosi KTA
