KUĆO STARA
Kućo stara
Pod sjenkama orahovih grana
Na odrini, slast u grozdu, neobrana
Sve je tiho, sve je isto kao prije
Samo, bez ljudske ruke život mrije
Nema majke s maramom na glavi
Da otvori vrata, osmijehom pozdravi
Blagim pogledom prikrije brige
Još čujem njezino: Dico, u ruke knjige
Ta tvoja šutnja i samoća, o kućo stara
Diskretno o prošlosti okućnica progovara
Dozivaš me šutnjom uspomena
Dok dišu krvotokom užurbana vremena
Samo Bog zna koliko sam puta
Prekoračila preko tvoga praga
Vraćala se s osmijehom ili ljuta
Znaj, još si mi u srcu, draga
Ti, uzletište mojih nadanja i snova
U mojim sjećanjima uvijek si lijepa i nova
Trebam poći, noć se spušta iznad moje glave
Zahvatim i napijem se iz čatrnje hladne vode
Vedro nebo, zvijezde blješte, život slave
Sve je pusto, ničeg nema – ima duše i slobode
I ovaj put, duša osta, a tijelo mi niz ulicu ode
Čujem kako kuća stara u tišini jeca
Dvorište odavno pusto, ne vraćaju se djeca
MILJENKA KOŠTRO
