Danas, 16. siječnja, 1988 godine, u Zagrebu, preminuo je dr. Andrija Artuković, nekadašnji Ministar MUP-a.
Nekadašnji ministar u Hrvatskoj vladi, dr. Andrija Artuković je od beogradskog jugo-režima osuđen na smrt pomoću lažnog svjedoka i izmišljenih zlodjela, koji, ne samo da nije on počinio, nego uopće nisu se dogodila. To je priznao čak i prof. dr. sc. Ivo Goldstein.
Protuzakonito izručen i osuđen 86-godisnji dr. Andrija Artuković zastupniku optužnice Anti Nobilu.
Tu optužnicu zastupao je Anto Nobilo kao zamjenik javnog tužitelja u Zagrebu – stručnjak za ”montirane političke procese”.
Evo, i danas jako poznati, citati od Andrije Artukovića;
“Hrvatska država postojala je kao stvarnost juristički i internacionalno. Ne prihvaćam taj termin takozvana Nezavisna Država Hrvatska.”
”Nobilo… “Artukoviću, nećeš više doživjeti svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku!!” Andrija mu uzvrati munjevito brzo “Ja neću ali ti sigurno hoćeš!”
”U Jasenovcu počiva moja vojska i moj hrvatski narod, ako meni ne vjerujete iskopajte, jer dugmad s vojničkih bluza još nije sagnjila.”
Na suđenju u Zagrebu koje je počelo 14. travnja 1986. osuđen je na smrt, no presuda zbog njegovog zdravstvenog stanja nije izvršena. Umro je u siječnju 1988. u bolnici Kaznenog doma u Zagrebu, a grob mu je nepoznat.
Prilično je ironično da je za vrijeme trajanja tog ”procesa” donesen je u Saboru SR Hrvatske Zakon prema kojemu i onoga koji umre u tamnici čekajući izvršenje smrtne kazne treba pokopati kao da je osuda nad njime izvršena! A mjesto pokopa ostaje u tajnosti i za rodbinu. Zbog tog propisa obitelj Artuković nikada nije doznala gdje im je otac pokopan. Štoviše donesen je zakon kojim se odavanje te tajne smatra kažnjivim. (zar vam to zvuci poznato dragi prijatelji? Onda sjetimo se Lex Perković, je li sada sve jasno kako komunisti izvršavaju zadatke?)
Mi znamo da je suđenje bio ”montiran”. Sve procese su odrađeni kao da se sudi po zakonu, ali u stvarnosti, to je bila farsa s akterima koji su morali svijetu pokazati da komunisti rade ”pravu” stvar.
Sada, također, znamo, da nije bilo nikakvog dokaza protiv Artukovića i da je postojao samo jedan “vjerodostojni” svjedok koji je bio jedini svjedok na nekoliko sudskih slučajeva.
Daaa…. na nekoliko slučajeva!
Jer iskreno, dragi prijatelji, taj svjedok zaista je dobar, on je bio svjedok o svemu u cijeloj Hrvatskoj tada, vidio je sve, svaki ”zločin” od Hrvata, od Srijema do Sarajevo od Dubrovnika do Zagreba, bio je osoba koji je sve vidio, bio osoba na ”pravo mjesto u pravo vrijeme”, svaki put, hahaa.
I još jedna stvar, nakon suđenja, navodno, dobio je stan i dobru naknadu! I kada ovi crveni nama kažu da nije bilo ”montirani proces” za vrijeme komunističke jugoslavije, moraš ih samo pogledati i nasmijati im se! Zar oni stvarno misle da smo mi Hrvati blesav narod?
Artukovićeva obitelj nikada nije saznala gdje je njihov otac pokopan, jer je zakon koji je donesen na osnovu toga, piše da svako otkrivanje tih tajni smatra se kažnjivim. Danas, Hrvatska te jugoslavenski propise i zakone podržava, gdje je tu demokracija? Gdje je tu istraga za istinom? Samo se sjetimo što je bivši predsjednik Hrvatske Ivo Josipović rekao tijekom svog posjeta Bleiburgu jedne godine, rekao je da “svatko ima pravo na svoj grob”. Onda što se čeka?
Andrijin sin Radoslav Artuković koji živi u Los Angelesu, izrazio je želju da pokopa oca u rodnom mjestu Klobuka. U srpnju 2010. godine objavljeno je da je UDBA potajno pokopala Artukovića u zatvoru u Lepoglavu.
I na kraju, na području, što je poznato kao Spomen park Jasenovac, jednom je počelo iskopavanje, ali naglo se zaustavilo, i to 3 puta se zaustavilo, na 3 različita mjesta u Parku, i više nikad nije kopan Jasenovac!
Normalna logika pita ”zašto?”. Ako je tamo stvarno 2 milijuna srba i djece ubijeno i pokopano (brojka se penje kroz godine), kako ”oni” nama tvrde, zašto se ne iskopa i dokažu kakvi su to bili ta ”ustaška vojska” ILI MOŽDA ne kopaju jer što je Artuković rekao možda je istina?!
POČIVAO U MIRU BOŽJEM!
PREUREDILA : Marica Marić
IZVOR : Vjesnik, Domoljub, Hrvatski Časnici, grad Busovača, Hamdocamdo, Youtube, Klobuk, Večernji List, Radoslav Artuković, Anto Nobilo, Maxportal, Narod, New York Times i Lepoglav Zatvor.
