U prepunoj dvorani Studentskog doma Stjepan Radić „Sava“ Dario Kordić je u govoru, nadahnutom Duhom svetim, posvjedočio svoju vjeru.
Sam skup započeo je duhovnim pjesmama nakon čega je Kordić zazvao Duha svetoga da ga vodi prilikom obraćanja publici. Na samom početku svog obraćanja Kordić je studentima približio situaciju u kojoj su se 90-tih godina našli Hrvati Središnje Bosne i okruženje u kojem su se našli u borbi s višestruko i brojčano nadmoćnijim neprijateljem. Rekao je da se suočio s trenucima najveće patnje tijekom 17 godina provedenih u uzništvu, da je ondje susreo Boga koji ga je promijenio te kako je iz njega crpio oprost, milost, mir i snagu te da je on samo prah, odnosno oruđe u Božjim rukama.
Tijekom cijelog svog govora držao je krunicu u ruci i više puta naglašavao da ga je upravo krunica pratila kroz cijelo vrijeme uzništva. Opisivao je svoj put od 1997. godine odnosno od dobrovoljne predaje Haškom sudu pa sve do ponovnog koračanja na svetu hrvatsku zemlju.
Rekao je kako je Bog čistio njegovu dušu. „Ja sam u svom srcu čuo glas koji je govorio: Dragi moj sine, prepusti se u moje ruke, tvoju parnicu ću ja voditi“.
“Imao sam tada 31 godinu i gledao sam masovno prolijevanje krvi po našoj prekrasnoj zemlji. Kada sad gledam unatrag i razmislim o tome, nitko od nas nije trebao preživjeti te strahote. Jedini tko nas je spasio bio je sam Bog. Kad je došla vijest o Daytonskom sporazumu sve su nas, kao zbog odmazde, prebacili u Haag. Proveo sam skoro 9 godina u sobici, a u ruci jedino što sam imao je bila krunica. Molio sam se Bogu i dan po dan, tijekom svojeg suđenja, sve sam mu postajao bliži. Osjetio sam kako me Gospodin čisti, a rešetke na mojem prozoru polako su nestajale”, ispričao je Dario Kordić u svom svjedočanstvu.
“Prošlo je skoro 20 godina od kada sam doživio svoj drugi rođendan. To je dan kada je započelo moje suđenje. Tu noć probudilo me svjetlo u tri sata ujutro koje nije bilo s ovoga svijeta. Čuo sam glas koji mi je rekao: ‘Dragi moj sine, prepusti sve u moje ruke’. Osjetio sam kako mi se srce napunilo. Kleknuo sam, pomolio se i izrekao gospodinu svoje ‘da'”, svjedočio je Kordić.
Studenti nisu skrivali svoje oduševljenje Kordićevim svjedočenjem te se u više navrata dvoranom prolomio gromoglasan pljesak, na koji je Kordić skromno odgovarao pridajući zasluge Gospodinu.
Pred sami kraj njegovog obraćanja u dvoranu je ušlo troje – četvero dobro plaćenih ljevičarskih aktivista koji su razvili transparent i počeli vikati da je Kordić ratni zločinac. Studenti iz publike su transparent odmah oduzeli, a djeca orjunaša su pobjegla glavom bez obzira čime je propao njihov pokušaj prekida Kordićevog svjedočenja.
Na koncu, da ponovimo gradivo – Jedino što je Haški sud uspio dokazati Dariu Kordiću je to da je Hrvat, i to izniman !
