HORIZONTI
Zagledamo li se unaprijed,
uglavljeni u procjep bespuća
nepreglednih daljina,
orošeni mirisima ega,
što kao morska sol
kosti nam nagriza,
pa ruši život naš,
od ,,lega” sazidan,
što slagali smo besmislima,
katkad vođeni,
na krilima snova rođenim,
horizonte kroz maglu gledajući,
umjesto leta padom dotičući
Najslabiji tad najjači smo,
kroz katarzu oživljeni,
probuđeni,
svjesni da horizonte vec odavno
u sebi nosimo
Svakim atomom ih dišemo i
život pravi živimo
autor: Branka Subašić
