MONUMENTI DUŠA
(svim nevidljivim herojima posvećeno)
Zastani tiho, na prstima nekad
Odaj počast bezimenoj heroini i
neznanom junaku,
što kroz životni rat
bitke vode
Rasuti im komadići duša,
na sve strane, a da nitko ne zna,
na poljima bojnim krvare i pate
Ordenja pobjednička na prsima nose,
Ali ne vidi se,
niti ikom do tog stalo je
Dok spašene zastave nevidljive viore,
preumorni sakupljaju
po bojištima,
razbacane krhotine svoje
I sklapaju od njih ornamente
nepoznatih zdanja,
ta raskošna remek-djela
neprolazna
Zastani ponekad
pred spomenikom duša
Odaj počast pred tim
monumentom
Branka Subašić