Kuhamo se a usput neke od nas kuhaju i dobri izazovi. Nije dosadno.
Dođe mi da se bacim sa Savskog mosta u Koranu. Sa malim s ili velikim?
Često su s…. velika ali pišemo ih malim slovima da ne bi još narasla.
Za sada se jedino mogu hladiti na druge načine i onom vodom iz vodovoda što je ipak bolje od kanalizacije, iako mi se čini da sam baš tamo. Ali nije prvi put.
Malo je popustilo gušenje straha i neizvjesnosti, molitve su pomogle pa se nadam da će biti bolje.
Danas, sutra ili malo sutra. Vidjet ćemo.
Svima kojima je u ovom trenutku teško, šaljem zagrljaj i puuuno ljubavi.
Ne zato što vas volim, jer mnoge i ne poznajem, samo je imam viška pa dijelim.
Hvala. Molim i drugi put.
Skinut ću vam i zvijezde s neba čim se dočepam neke visoke lojtre tj. ljestava.
Da, glupiram se, a ne mogu ni jesti ni odmoriti se od stresa. Kasnije.
Vani jure svatovi i trube.
Nek’ im je sa srećom.
Ljepše je njih čuti nego kola hitne, koja ovog ljeta imaju česte intervencije.
Želim sanitetskom osoblju da im bude što više dosadno i da rješavaju križaljke.
Jednom je kolega pitao moju sestru kako je, a ona je reklo da je bilo boljih dana. Samo kolega, da ne bi bilo…
Nije uvijek sve sa skrivenim motivima.
Za one koji nisu znali, prijateljstvo i kolegijalnost mogu biti iskreni.
“Bit će ih još”, odgovorio je i to tako nježno, da se sva rastopila, kao i ja kad mi je prepričala.
Zato uvijek dijelim dalje i naravno da se ljudima sviđa takav odgovor.
Svima želim sretne dane, što više njih i što prije.
Znamo da će biti bolje, svašta se mora preživjeti, ali sunce poslije kiše uvijek je najljepše.
Kao i osmijeh nakon suza.
D.K.
05.08.2022.
