Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH i Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović u intervjuu za Dnevnik.ba govori o procesu uspostave vlasti u Bosni i Hercegovini, te jasno artikulira stav hrvatske politike na teme BiH i NATO integracija. Također, govori o izmjenama Izbornog zakona, uspostavi Vlade BiH, te planovima bošnjačke politike da Hrvate pretvori u nacionalnu manjinu, osvrćući se na stavove međunarodne zajednice o tim težnjama. Posebnu pozornost posvetio je problemima s kojima su se radnici Aluminija d.d. suočili nakon dramatičnog gašenja proizvodnje u mostarskom kombinatu.
Očekujete li da će BiH uskoro dobiti novu vlast na državnoj razini? Zašto bošnjačka strana toliko snažno insistira na ANP-u, iako je riječ o dokumentu koji ne jamči ulazak u NATO, ali i zašto je srpska strana toliko protiv obvezivanja na slanje ANP-a? Postoji li neka pozadinska priča, odnosno je li pitanje ulaska BiH u NATO samo povod najnovijoj epizodi bošnjačko-srpskog političkog sukoba, dok pravi uzroci leže negdje drugdje?
Uzroci su negdje drugdje i to je najbliže istini. Kada je u pitanju odnos prema NATO-u, odgovorno mogu kazati da su jedino hrvatski politički predstavnici iskreni zagovaratelji i europskog puta i puta ka NATO savezu, što smo praktično pokazali kroz naše djelovanje. Ustrajno inzistiramo na otvaranju procesa pregovaranja, te dobijanja kandidatskog statusa za ulazak u EU, kako bismo sustigli Crnu Goru i Srbiju. Isto je kada je NATO u pitanju; svim raspoloživim sredstvima smo već prošle godine pokušavali motivirati i međunarodne institucije kako bismo aktivirali akcijski plan i kako bi sve druge aktivnosti išle ubrzanije. U svemu tome i bošnjačka i srpska politika imaju rezervu, što pokazuje da je rasprava o ANP-u samo alat za ostvarivanje drugih ciljeva, a što smo mogli i praktično vidjeti kada smo u organizaciji g. Wigemarka mogli detaljno raspraviti ova pitanja. Na sam papir stavili smo što smo usuglasili, no puno onoga što smo raspravili i usuglasili nismo stavili na papir, poput godišnjih izvješća, nacionalnog godišnjeg izvješća, i dr. Između sebe smo postigli dogovor što trebamo raditi na svakoj razini vlasti. Bilo je dogovoreno da do 30. kolovoza imamo zasjedanje Zastupničkog doma Parlamenta BiH, da se imenuju sva parlamentarna povjerenstva i da se potvrdi novo Vijeće ministara. Uvjeren sam da je priča o MAP-u, NATO-u i ANP-u bila samo jedan alat za raspravu.
ANP je plan rada za tekuću godinu. Budući da je ova godina na isteku, svakako se malo toga iz tog plana može uraditi do kraja ove godine.
Pored toga, pitanje je kakve to veze Predsjedništvo BiH ima s tim dokumentom. Istina je da Predsjedništvo BiH vodi vanjsku politiku, ali postoji čitava jedna infrastruktura političkog djelovanja na različitim razinama vezana za ovu problematiku. Uvjeren sam da će se ovo pitanje pozitivno završiti jednom kada dođe na dnevni red novog saziva Vijeća ministara.
Što mislite da je onda pravi uzrok ove srpsko-bošnjačke političke krize?
Pravi uzrok bih tražio u mogućem otklanjanju problema sarajevske političke scene, i to kada je u pitanju Ustav i Izborni zakon. Vidljivo je da oni danas o tome vrlo malo govore. Njihova ključna ideja izrečena je putem višestrukih izjava drugog bošnjačkog člana Predsjedništva, dijeleći stav SDA koji će oni uskoro početi artikulirati povodom nadolazećeg stranačkog Kongresa. Taj stav se odnosi na izbacivanje naroda i konstitutivnosti iz Ustava, zalažući se za to da nam ne trebaju konstitutivni narodi, da ovo mora biti građanski prostor, te da odnose treba relativizirati. To, naravno, nikada ne može proći. Međutim, cilj je praviti krizu kojom oni mogu upravljati. Ista kriza se trebala preliti u Mostar i u Hercegovinu, no naš napor je usmjeren ka tomu da se to ne dogodi. Budući da nam ne mogu drugačije isporučiti krizu, to nastoje uraditi kroz socio-ekonomski aspekt. U jednom trenutku se u te svrhe pokušao iskoristiti i Aluminij, međutim bezuspješno.
Dakle, priča o ulasku ili neulasku u NATO je samo alat i priprema za ono što slijedi. Recimo, Crna Gora i Albanija riješile su neke probleme s kojima su bile suočene. Sjeverna Makedonija svoje je probleme riješila na iznenađujuće brz način. Trenutno je ovo pitanje paketa, kao što će pitanje ulaska u EU biti paket, ma što netko o tome mislio. Ostaje onda pitanje Srbije i Kosova, kao do kraja otvorena priča u BiH. Procjena bošnjačke politike je da bi se odnosi Kosova i Srbije trebali vrlo brzo riješiti. To rješenje će pratiti odnose u BiH, iako formalno nemaju ništa zajedničko. Pratit će se kroz utjecaj srpske politike, a pogotovo kroz djelovanje bošnjačke politike.
Računica je jednostavna – imate dva entiteta i sada treba samo eliminirati najmalobrojniji konstitutivni narod iz legitimnog predstavljanja. Sve ove probleme oko NATO-a smo mogli riješiti još u prosincu prošle godine. Da smo to uradili, vrlo brzo bismo imali novu vlast i život bi se normalnije odvijao. Čini mi se da i danas imamo puno instrukcija iz jednog dijela međunarodne zajednice prema političkom Sarajevu da se te stvari drže u kontroliranoj krizi. Sve za cilj ima otvaranje nekih pitanja koja se već 20 godina ne mogu riješiti. U svemu tomu je ključna pozicija Hrvata i mi zbog toga moramo biti jako obazrivi, jer kada se svađaju druge dvije politike mi i dalje ostajemo obilježena meta.
Budimo do kraja precizni, kakav je stav hrvatske politike u BiH kad je riječ o ulasku naše zemlje u NATO? 
Želimo odmah ući u NATO. Nema niti jednog razloga da mi danas ne kažemo da želimo preskočiti sve faze potrebne da se ostvari ulazak u NATO. Mi svakako želimo biti dio te infrastrukture; naši vojnici su u vojnim misijama po svijetu zajedno s NATO snagama – jedino ne pratimo funkcioniranje NATO-a. HDZ BiH i HNS BiH žele što prije ući u NATO. Isto vrijedi i za EU. Naravno, u svemu tomu mi razumijemo i druge dvije strane. To sam jasno rekao i Dodiku i Izetbegoviću. Nama je, i kao Hrvatima, jedini logičan slijed pratiti Republiku Hrvatsku koja je već članica Europske unije i NATO saveza. No, mi moramo vidjeti kojom se dinamikom sve to može ostvarivati zbog pogleda drugih strana – ta druga strana je srpsko-bošnjačka. Srbi naglas govore kako ne žele u NATO, dok Bošnjaci to samo na neki način nadopunjavaju. Uvjeren sam da su im ciljevi približno isti.
Vratimo se uspostavi vlasti. Zamislimo da se vlast na državnoj razini uspostavila. Zatim na red dolazi formiranje Vlade FBIH, a to znači nove probleme. Sami ste više puta kazali da je potrebno napraviti dogovor o izmjenama Izbornog zakona prije potvrđivanja nove Vlade FBiH. Već smo čuli da bošnjačka strana to odbija. Je li i dalje Vaš stav da prije potvrđivanja nove Vlade FBiH treba postići dogovor o izmjenama Izbornog zakona BiH?
Neki su pogrešno protumačili istupe HNS-a BiH, te prethodno HDZ-a BiH, kao blokade, no ta tumačenja jednostavno ne odgovaraju istini. Mi tražimo partnere s kojima ćemo stvoriti vlast na razini države i razini FBiH, partnere koji će razumjeti kako bez izmjena Izbornog zakona nema smisla bilo što drugo raditi. Već u zadnjih nekoliko mjeseci smo, pa i s gospodinom Izetbegovićem, imali više razgovora. Tako smo zajedno kazali gospodinu Novaliću i gospođi Miličević da zajedno formiraju program rada Vlade FBiH kako bismo vidjeli dijelimo li slično razmišljanje o radu Vlade FBiH u novom mandatu. To se odnosi i na reorganiziranje Vlade FBiH. Mi tu imamo nekih problema s neustavnim ministarstvima, zadovoljavanjem nacionalnog ključa i dr. Prva točka tog plana i programa bit će Izborni zakon. Svojevrsno smo već u tom problemu zbog nadolazećeg isteka tekuće godine. S naše strane, mi tu temu moramo potencirati nevezano za Vladu FBiH. Ukoliko želimo, a želimo, sljedeće godine održati izbore u Mostaru, ove godine trebamo promijeniti Izborni zakon za što imamo još nekoliko mjeseci. Kao HNS BiH iznijet ćemo svoj novi prijedlog te tražiti razgovore s partnerima; za taj zadatak imamo tri mjeseca i za to vrijeme sigurno neće biti Vlade FBiH. Dakle, bez izbornog zakonodavstva nema sreće u ovoj državi. Nećemo dozvoliti da netko iz Ustava BiH briše konstitutivnost, jednakopravnost i legitimnost. Konstitutivnost je čak natkrovljujući princip Ustavu BiH, što je potvrdio Ustavni sud BiH. Isto tako, treba provesti i presude međunarodnih sudova. Hrvatska strana će javno izaći s prijedlogom odmah nakon Kongresa SDA, te će se na stolu naći Izborni zakon. Nas zanima osiguravanje legitimnog predstavljanja u Predsjedništvu BiH i domovima naroda, te održavanje izbora u Mostaru. Moguće je da dođe i do drugih tehničkih izmjena u Izbornom zakonu, no to je za nas sekundarno pitanje.
Bojite li se neuspjeha, s obzirom na to da je gotovo cijeloj bošnjačkoj političkoj sceni neprihvatljiv princip da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike?
Još prije 10 godina smo u Briselu potpisali da jedan narod drugom ne smije birati predstavnike, pa se od navedenog odustalo. No, u politici ne treba biti naivan. Meni je jasan njihov stav, oni jednostavno smatraju da Hrvati trebaju postati nacionalna manjina. S druge strane, imperativ mojeg političkog djelovanja je zaštititi konstitutivnost hrvatskog naroda i omogućiti mu legitimno političko predstavljanje. Ne postoji mogućnost izmjene Ustava na način da se eliminira konstitutivnost naroda.
To se može dogoditi samo ako Hrvati na to svojevoljno pristanu?
Nadam se da do toga nikada neće doći, jer bi to bilo rušenje koncepta cijele Bosne i Hercegovine. BiH je građena na konceptu konstitutivnih naroda. Naše je da napravimo koncept i to ćemo svima transparentno izložiti za što danas imamo uvjete. Ovo što danas imamo je samo nadomjestak Herceg Bosne, a to su konstitutivnost, jednakopravnost i legitimno predstavljanje. Ako se u to dira, onda se diraju i osnove BiH u koje smo mi unijeli Herceg Bosnu. To su vrlo osjetljive stvari. Također, teoretski je moguće da se ove godine ništa ne završi, ali se onda ulazi još dublje u krizu i nitko ne može predvidjeti kako bi se iz nje izašlo.
Spomenuli ste međunarodne dužnosnike i često ste s njima u kontaktu. Kakav je njihov stav o izmjenama Izbornog zakona, s obzirom na to da je hrvatska javnost u BiH uvjerena da je međunarodna zajednica faktor pristran u korist političkog Sarajeva?
Ako bismo malo pojednostavili to pitanje mogli bismo kazati da međunarodni čimbenik traži jednostavno rješenje – većina njih traži način pojednostavljenja stvari bez sukoba. Recimo, njima bi jako odgovaralo da na zadnjim izborima HNS BiH nije ostvario ovako dobar rezultat. Njima bi odgovaralo da se Vlada FBiH može uspostaviti bez legitimno izabranih hrvatskih političkih predstavnika, kao što se to dogodilo u Predsjedništvu. S njihove točke gledišta to bi riješilo neke probleme. Formalno bi sve bilo ustavno, ali bi suštinski Ustav BiH bio prekršen. Tako je većina međunarodnih dužnosnika prešutno prihvatila da u Predsjedništvu BiH ne sjedi predstavnik Hrvata. Evo, nas nema u Predsjedništvu i Hrvati tu ništa ne „smetaju“. Funkcionira li to Predsjedništvo? Jesmo li imali ijednu sjednicu Predsjedništva koja je donijela odgovor na bilo koje ključno pitanje? Nismo. Međunarodni dužnosnici o svemu tomu nemaju zajednički stav, mislim da će svoje stavove mijenjati kako se budu rješavale stvari u zemljama koje su istočno od nas, kada će se vršiti pritisak na aktualne vlasti, a najviše na one koji su kao narod najmalobrojniji. Ja sam toga svjestan, jer najmalobrojnije je najlakše eliminirati. Naše je da se organiziramo i u punini posvetimo Bosni i Hercegovini koju čine tri jednakopravna, konstitutivna naroda.
Pored političkih, u zadnje vrijeme suočavamo se i sa sve većim ekonomskim problema. Tako je gašenje proizvodnje u Aluminiju zaista bio jedan šok za cijelu Hercegovinu, ali i za značajne dijelove Bosne. Radnici od Vas, kao predsjednika HNS-a BiH, očekuju nekakvo rješenje i izlaz iz nezahvalne situacije u kojoj su se našli. Kakva će biti sudbina radnika, tko je glavni krivac za propast kompanije, jer se u javnostima dosta toga i Vama stavlja na teret, ali i što je rješenje?
Što se tiče odgovornosti politike, pa i moje osobne odgovornosti, mi već zadnjih četiri ili pet godina na jasan način ukazujemo na probleme Aluminija. O tome smo vrlo jasno pričali, ali je netko uvijek vjerovao da će se iznaći rezervno rješenje. Kada je dug iznosio 200 milijuna KM, i tada smo tvrdili isto, danas taj dug premašuje 400 milijuna KM. Kada razgovaramo o vlasništvu Aluminija, bitno je istaknuti da je Vlada FBiH vlasnik 44% poduzeća, privatni dioničari također 44%, a Republika Hrvatska 12%. Zamislite plansko ulaženje u poslovnu godinu u startu predviđajući gubitak u iznosu od 10 milijuna KM – postavlja se pitanje tko će kasnije pronaći te milijune da se pokrije gubitak. No, jedno dugo vrijeme vjerovalo se da će netko doći i sve to platiti. Nitko ne priča o drugim troškovima koji tamo realno postoje, cijeli proces se usmjerio na električnu energiju, te se na kraju cijeli sustav koordinirao preko struje. Najjednostavnije je bilo ne platiti struju. Na taj se način došlo do situacije gdje se Elektroprivredi HZHB duguje približno 300 milijuna KM. Naposljetku, ishod je bio neminovan. Ljudi su tražili da sjednemo i razgovaramo, te sam tada jasno rekao da se o svim tim temama mora čisto govoriti. Nadležni organi trebaju dobro istražiti sve što tamo nije bilo dobro. Radnici su suvlasnici Aluminija, imaju 44% vlasničkog udjela, od toga ne mogu bježati, kao ni od činjenice da su imali tri člana Nadzornog odbora i da su birali direktore. Politika nikada nije postavila direktora Aluminija u zadnjih 20 godina. Svi su svjesni kako formalni uvjeti za stečaj Aluminija postoje zadnjih pet godina. Međutim, Aluminij nije samo nekakav poslovni sustav, on je puno više od toga za Hrvate, Hercegovinu, ali i za BiH. Shodno, nismo dopustili da dođe do scenarija koji bi rezultirao stečajem. Hrvatska politika jasno je zatražila da se javnost upozna s time kako se došlo do minusa od 400 milijuna maraka. Formirali smo privremeno tijelo, Krizno vijeće, prvotno namijenjeno na intenzivnu šestomjesečnu suradnju za iznalaženje rješenja, te smo zamolili za suzdržavanje od negativnih reakcija s ciljem zaštite radnika i ponovnog pokretanja proizvodnje. Danas mi se čini da smo, uvjetno rečeno, uspješno riješili problem uposlenika.
U početku smo dogovorili da niti jedan zaposlenik ne ostane na ulici, što bi se stečajem dogodilo. Na ovaj način radnici su dobili plaće za srpanj, a sada će uslijediti i one za kolovoz. Otprilike 40% radnika, oko 385, ostat će raditi u Aluminiju, naravno po novim tržišnim uvjetima. Oni o tomu moraju sami donijeti odluke. Za ostale su osigurane otpremnine u iznosu od otprilike 10.000 KM, koje se mogu odmah isplatiti. Mogu se prijaviti na zavod za zapošljavanje, gdje će dobivati određenu naknadu, a bit će im riješeno i zdravstveno osiguranje. Navedeni stabilizacijski čimbenici koji su na sve načine pokušali umanjiti posljedice gašenja Aluminija omogućile su relativno povoljniji položaj radnika u smislu kredita u bankama. Očekujem da će se to u konačnici pokazati konkretnim iskorakom, te da će kao takvo biti prihvaćeno. Cilj nam je bio prvo kratkoročno, a zatim i dugoročno, zaštiti ljude. Ključno nam je bilo pronaći strateškog partnera za ponovno pokretanje proizvodnje. Kako bismo bilo što pokrenuli potreban je svjež novac, kojega nema; niti jedna banka ne može dati Aluminiju kredit od 400 milijuna KM zbog postojeće zaduženosti. To ne može uraditi ni Vlada FBiH. Iz tog razloga, krenuli smo u traženje strateškog partnera. Čini mi se da ćemo za mjesec dana imati jasniji ishod. Kako trenutno stvari stoje mislim da ćemo, kratkoročno gledano, imati pokrenut proces proizvodnje za 365 radnika, te da ćemo do kraja godine imati riješeno i pitanje ponovnog pokretanja proizvodnje, što znači i pokretanje elektrolize na novim tržišnim osnovama. Potencijalni strateški partneri u ovom trenutku rade dubinsku analizu, tražeći samo da im se osigura normalan ambijent za rad, da bi prepoznali ovo kao mjesto gdje ima smisla investirati. Oni bi trebali uložiti, recimo, 20 milijuna samo za pokretanje Ljevaonice, a 100 milijuna za Elektrolizu. Obećali smo da ćemo ih osloboditi svih dosadašnjih opterećenja s kojima je Aluminij suočen, tako da će oni normalno krenuti u poslovanje. Riječ je o jednom od najvećih svjetskih proizvođača aluminija, koji je u mogućnosti osigurati i energiju za rad. Čini mi se da taj paket ima smisla, a očekujem i da o tom svoje mišljenje da Uprava kompanije. Sve ovo vrijedi do kraja tekuće godine, najvažnije je da ljudi koji razumiju tu industriju vjeruju u ovaj put, te da se sve odvija po tržišnim uvjetima. Zato je važno napraviti dubinsku analizu svega što se radilo u poduzeću, pa neka svatko odgovara za svoja djela. Time će se znati za što je tko odgovoran. To se mora napraviti.
(Dnevnik.ba)
