Ovaj tekst pišem na molbu umirovljenika/penzionera.
Naime, ja sam dala svoje mišljenje u vezi mjera Kriznog štaba, a pogotovo o mjeri, koja se odnosila na zabranu izlaska iz svojih domova, osobama starijim od 65 godina, koja zabrana je trajala kontinuirano više od mjesec dana i kojoj se nije nadzirao kraj.
Takva zabrana nije imala karakter kratkotrajnih mjera da bi se građani zaštitili, nego je na kraju prerasla u kućni zatvor, jer ti građani nisu mogli nikako izlaziti iz svojih domova u okviru 24 sata, preko 30 dana.
Ustav Federacije je jasan, kada je u pitanju pravo na kretanje.
Također i Konvencija o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda je jasna, da se određena prava mogu ograničiti, ali će se voditi striktno računa, da nebi došlo do zlouporabe država, kod primjere tih mjera.
Drugo svako ograničenje kretanja, mora biti jasno razrađeno zakonom, na koji način se to može uraditi i do kada će iste mjere trajati.
Sada je ta mjera ublažena.
No, ja sam sigurna da prema toj populaciji od 65 godina pa na više, nije bila uopće potrebna ta mjera, jer se radi o populaciji, koja je najdisciplinovanija i koja bi sigurno ispoštovala i socijalnu distancu i nošenje zaštitne opreme.
Prvi koji plaćaju režijske troškove su upravo umirovljenici.
Neplaćaju samo oni, koji nemaju novca ni za kruh.
Sada su umirovljenici zbog koronavirusa došli u još nezavidniju situaciju, jer pored te male mirovine, koja više može da predstavlja socijalnu pomoć, a ne mirovinu, njima se nameće, da moraju imati i sva sredstva zaštite kao što su maske, rukavice ,dezinfekciona sredstva…
No od kojih sredstava da umirovljenici sebi nabave ta sredsva, kada jedna trećina mirovine ide na lijekove, jedna na režije i jedna ostaje za preživljavanje?
To nije jedino zlo kojeje snašlo umirovljenike.
Naime, njihove mirovine/penzije su trebale biti usklađene prema Zakonu o MIO/PIO 15.4.2020. ali se to nije desilo, jer PIO prebacuje odgovornost na Zavod za statistiku da nisu dobili podatke.
Iza toga se jasno krije nešto drugo, obzirom da je prijedlogom „Korona zakona“, predviđeno da se ne usklađuju mirovine za 2020.g.
Taj zakon još nije usvojen, pa niti je stupio na snagu.Dakle, na snazi je Zakon o MIO/ PIO, koji predviđa usklađivanje mirovina do 15.4. i svi nadležni su dužni postupiti po tom važećem zakonu.
Neshvatljiva je ta lažna briga države za umirovljenike, a uskraćuju im prava na svakom koraku.
Ta povećanja mirovina su uglavnom toliko mala, da se skoro ne mogu ni tretirati kao povećanje.
S druge strane Parlamentarci su sebi donijeli zakone, kojima njihove plaće dosežu cifru i do 7.000,00 KM, kao i druge naknade koje su sebi priskrbili tim zakonom.
Vidjeli smo da su i u vrijeme korone naplaćivali i naknadu za odvojen život, a rade od kuće.
Nitko od parlamentaraca, koliko mi je poznato nije vratio sve one plaće niti druge naknade, koje su dobijali mjesecima za vrijeme dok nisu radili u parlamentima, a neki su i primali dupla primanja, za rad u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti.
Kada imamo u vidu i ovu situaciju sa respiratorima, jasno je da država ne brine o svojim građanima, pa ni umirovljenicima, iako su oni unaprijed godinama plaćali Fondovima, da kada dođu u mirovinu, mogu makar imati osnovne potrepštine i imati život dostojan čovjeku.
Znači , umirovljenici su zadnja kategorija građana, na kojoj država treba da štedi!!!!
Tužiteljstva i policija moraju ovaj puta pokazati, da doista štite zakonitost i Ustav.
Ružic Krešić-Jukić
