Došao je ćaća iz Njemačke. I donio kuvere. Njih pet-šest. Raznih boja i veličina. Neke i stegnute špagom. Nabrekle kuvere. Crne, kavene, žute. Kuverima se veselilo više nego ćaći. Ne zato što je mater prijetila pola godine: Doće ti ćaća, pa ćeš ti vidit svoje, nego jednostavno – šta dite zna.
U tim kuverima, u koje smo buljili kao Indijanci u šarena stakalca, nalazilo se pravo malo blago. Prvenstveno kad smo bili mlađe dobi… Slatkiši, oni pravi njemački šareni, veliki orasi i lješnjaci (koji nisu bili ni blizu po okusu našim lišnjacima, al ajde ti to ditetu objasni). Neopisivo zadovoljstvo su bile petarde pred Božić. Zelene, crvene, žute… Kasnije, kad se malo odraslo, stizale su kožne jakne, tenisice, košulje, džemperi…
Sutra bi se idući u školu hvalilo i zbrajalo što je kome ćaća donio. Sve jedno po jedno, a možda bi netko štogod i dodao što nije dobio, to je ostalo neprovjereno. Nije u svim koferima bila jednaka roba. U nekim su bile bušilice, vaservage, zidarski metri, čekići i to smo s prezirom i gađenjem gledali. Pa tko je vidio vući to u kuverima priko bilog svita, kad se u tom ili u tim kuverima moglo smjestiti još kila slatkiša, dvjesto petardi i razni komadi robe. Gunđalo se u bradu, jer se naglas nije smjelo, a ne bi bilo ni vajde. Koga briga šta drčina priča.
Nekad se, na užas djece, kuveri nisu otvarali odmah nego bi ih se smjestilo u odniku (ganjku), dok se putnici ne odmore, popiju kavu, a bilo je i situacija kad bi se došlo toliko kasno da bi se kuveri otvarali tek sutra. Tu noć se slabo spavalo.
Ali to nije ni pola jada kao kad bi došao ćaća, ali bez kuvera. Udarila pušanija, natrpalo sniga i kuveri ostali kod Pecukića u Mesi’ovini, zapelo se kod Krilića trnja ili ispod Mokronoga, a nekad i kod Ćalušića na Zidinama. Onda čekaj, čekaj dok se ne proprti, pa da se može nekad kolima, kasnije traktorom otići po kuvere. Nekad bi i dani prošli. A onda dok čekaš nosa zalijepljenog na mrazem išarano staklo, baba i mačka drijemaju kod šporeta, odjednom vidiš kako se traktor penje pred kuću, prepun ćaćini kuvera!
