Prastari poganski običaj koji datira još iz vremena kad se udvaralo čvornatom toljagom, a služio je stvaranju zajednice muškarca i žene, odnosno onoga što se inače zove brakom. U barokna i renesansna vremena o tom duvanjskom (i širem običaju) spjevale su se i ultramegapopularne opere i operete.
Dakle, uskočila ili umakla se značilo je to da je cura otišla u kuću svog dragana i tamo prenoćila noć (a ponekad i više noći) i onda se vrati svojoj kući, što je automatski značilo da nema više nazad, nema mile-lale, i za njega se udati mora, inače bi bila okarakterizirana i žigosana, znamo kako već surovo u Duvnu (i šire).
Što je bio razlog za umaći se, odnosno uskočiti? Najčešće i jedino logično, protivljenje ili djevojčinih ili momkovih roditelja toj vezi (a ponekad i obadviju strana). Pa kako bi se prekinulo iscrpljujuće i neizvjesno mučenje hoće li roditelji dati pristanak ili neće, momak bi naprosto umakao curu. Vrlo moderno. I napredno, štoviše (danas bi bio veći skandal da momak dovede curu u kuću). Dakle, u nekim stvarima vrlo liberalna pravila za to vrijeme.
Cure koje nisu imale problem s roditeljskim pristankom davale bi amanet ili kako bi se po duvanjski reklo manet (Dala je manet). Manet se uz danu riječ (koja se nekad i kršila) očitovao u nekom simboličkom daru, torbačiću i sl.
No u pojedinim slučajevima ni to nije bila garancija za nesritno muško. Tada bi se događao ultraokrutni fenomen kojemu su bile sklone samo neke Duvanjke, a zvao se privarila momka. Kad se cura hoće udati za jednog momka, a on zateže (ne prosi je, a gledaju se), ona da manet drugom momku koji služi samo kao mamac i pobrine se da to njezino oklijevalo odmah dočuje (najčešće preko njezine ili još bolje njegove rodice s kojom je ona dobra, radi njega naravno). Ako je prvi momak inače zainteresiran za tu curu, on odmah doleti (šta će jadno muško) i obično je umakne. Ako nije zainteresiran, onda je pusti da ode za mamca (rjeđi slučaj). Ako je ipak odvede prvi i pravi momak, onda mamac ostane osramoćen, a naša Duvanjka ode pod šlajerom za svog (ne)odlučnog ženika.
Pratri su govorili s oltara protiv fenomena uskakanja, školovani ljudi se protivili, matere plakale… Uzalud. Čak je i svevideća misija OESS-a pokrenula radionice «s ciljem promoviranja i uvažavanja različitosti, te promoviranja kulture mira…» (ako netko od čitatelja zna što ovaj citat znači, molimo pojašnjenje) kako bi se ovom skandalozno-romantičnom fenomenu stalo ukraj. I ovaj projekt je završio krahom, a za uludo ulupana sredstva europskih poreznih obveznika nitko nije odgovarao.
Ipak, s umicanjem (uskakanjem) prekinulo se posve slučajno. Kad je Markan iz Ambara u romantičnom zanosu,s neba pa u rebra, odlučio umaći Maru iz Bogdašića zaprosio ju je na finalu Općinske nogometne lige pred punim tribinama stadiona HNK Tomislav. Kako je Ana bila cool cura, ležerno mu je uzvratila: Ajd ne budali, kakvo uskakanje, tribaju mi dva dana samo da ekstenzije stavim.
Tako su novi običaji malo-pomalo romantično umicanje izbacili iz mode. Danas se svatovi najave bar dvije godine prije da mladenci mogu dogovoriti dvoranu u Boškića, Lovre, Čađe, Bilog…, u Domu u Šujici, ili u najmlađem duvanjskom selu, Eko-selu.
