Napadač koji je na Mundijalu u Rusiji postao neizostavan u udarnom sastavu izbornika Dalića, koji još nije izgubio ni jedan duel, koji respektira svakoga, ali nikome ne priznaje da je bolji.
Ante Rebić jedan je od najzaslužnijih hrvatskih junaka za ulazak u četvrtfinale. Njegov je “boom” na ovom Svjetskom prvenstvu jedinstven, jer malo je mladih igrača, koji do tada nisu bili krucijalne karike, a koji na tako velikom natjecanju postanu najvažniji kotačići momčadi. Danas se, recimo, bez Rebića ne može zamisliti udarni sastav Vatrenih…
Rebić djeluje tjelesno kao najjači i najspremniji hrvatski igrač, nosi i lomi sve pred sobom, pravi je Hulk iz Vinjana.
Prisjetite se samo kako je “ubio” argentinsku obranu “ubio” presingom, izazvao grešku vratara Caballera, a onda zabio onaj sjajan volej. Prisjetite se kako je pobjegao danskoj obrani i iznudio onaj, nažalost, neiskorišteni jedanaesterac. Taj momak još nije izgubio duel u Rusiji! Dobro, ponekad je napravio i prekršaj, ali duele ne gubi. Rebić je hrvatski borac “prve linije”.
Kad smo mu jučer čestitali na njegovim odličnim igrama i velikom uspjehu, hrvatskom plasmanu u četvrtfinale, iznenadio nas je odgovorom.
– Hvala na čestitkama, ali nije to još veliki uspjeh! Dobro, među osam smo reprezentacija na svijetu, ali imamo mi još dosta toga za odigrati. Ne treba prerano govoriti o velikom uspjehu, on će tek stići – kazao nam je Rebić.
Eto vidite kakav je momak Rebić, kakav pozitivac, optimist, prepun samopouzdanja. Takvi momci trebaju Vatrenima, a konačno, on to pokazuje na terenu. Respektira svakoga, ali nikome ne priznaje da je bolji. Kaže da su takvi i svi ostali u nacionalnoj vrsti.
– Vidite, ovo je drugi rezultat u povijesti Hrvatske kad se radi o svjetskim prvenstvima, bolje je bilo samo u Francuskoj prije 20 godina. Međutim, mi to tako ne doživljavamo. Svjesni smo svoje kvalitete i snage. Ja bih velikim uspjehom smatrao prolazak Rusije i ulazak u polufinale! Do sada je po meni sve ovo što se do sada dogodilo, naš ulazak u četvrtfinale, pomalo – očekivano!
To je stav, to je gard, vjera u momčadsku i svoju sposobnost. Kad ga pitamo jesu li baš svi naši reprezentativci tako čvrsti i samouvjereni kao on, uzvraća protupitanjem:
– Imamo li razloga biti nesamouvjereni?
Odgovaramo da zaista nemaju…
– Pa, eto vidite…
Dakle, Rebić je svakako najveće pozitivno iznenađenje Vatrenih na ovom Mundijalu. Iako smo znali njegove velike kapacitete i sposobnosti, nije bilo za očekivati da će postati jedan od temelja Dalićeve vrste. Sjajno je, doduše, finiširao sezonu osvajanjem DFB kupa sa svojim Eintrachtom, kad je bio najbolji igrač i strijelac protiv Bayerna, ali ipak tko bi slutio da će tako bljesnuti u Rusiji.
– Sam sebi nisam neko iznenađenje. Možda sam iznenađenje za ljude koji su me manje pratili. Već neko vrijeme igram dobro u kontinuitetu, tako da sad sve polako dolazi na naplatu.
Rebića je zapravo lansirao put u SAD. Tamo se nametnuo, nakon toga više ga se ne može ni suzavcem istjerati iz udarnog sastava Hrvatske.
– Prvi put kad sam odigrao za reprezentaciju od prve minute, počelo se pričati i pisati da zaslužujem biti u prvom sastavu. Do tada sam minutažu u reprezentaciji, mogu to slobodno kazati, dobivao na kapaljku, ulazio sam desetak-petnaest, pa i po tri minute… U takvoj skromnoj minutaži nisam mogao pokazati sve što mogu i znam. Kad igram od prve minute sve je nekako lakše.
Nego, tjelesno izgledate savršeno, dobivate sve duele, trčite mnogo i brzo. Očito ste s tjelesnom spremom na najvišoj mogućoj razini?
– Pa jesam. Igram u kontinuitetu, bez nekih većih ozljeda. To se onda mora tako manifestirati, to se mora vidjeti i meni to nije ništa čudno.
Danska bolja od svih
Protiv Danske nam se činilo da smo u drugom poluvremenu tjelesno pali. Zapravo, pali su svi osim Rebića, on je i dalje “orao i kopao”, na njemu se nije vidio umor. Pitamo ga je li to stvarno bio tjelesni pad ili se možda radilo o psihološkoj blokadi?
– Znam da vam je izgledalo da protiv Danske nismo igrali kao na prve tri utakmice. Ali po meni je Danska bila najbolja od ove četiri reprezentacije s kojima smo igrali. Meni je čak teže bilo igrati protiv Danaca nego protiv Argentine. Stvarno su tjelesno moćni, jaki, nije bilo lako. Pogledajte ovo Svjetsko prvenstvo. Ispali su Njemačka, Argentina, Portugal, Španjolska… Nema više svjetskog i europskog prvaka, nema viceprvaka svijeta. Belgijanci vjerojatno ni samo ne znaju kako su se izvukli protiv Japana. Znam da to zvuči kao floskula, ali mora se reći jer je stvarno tako. Svi koji su došli na Svjetsko prvenstvo, znaju igrati nogomet.
Nego, otkuda vam ona snaga kad ste u 116. minuti uspjeli poput brzog vlaka pobjeći danskoj obrani i iznuditi jedanaesterac?
– Pa iskreno ne znam… Imam tu snagu. Kad sam izlazio protiv Nigerije u 78. minuti rekao sam na klupi da me izbornik mogao pustiti još dvije-tri kontre. Jer kad se utakmica približava kraju, ja postajem sve bolji. Recimo, osjetio sam neki mali grč u drugom produžetku nakon jednog skoka, ali dobro sam se osjećao i dao sve od sebe, sve za dobrobit momčadi. Netko daje dobre lopte, a netko mora trčati. Svatko radi svoj dio posla.
Ante, vas bi se dalo usporediti s pomoćnikom Zlatka Dalića, legendarnim Ivicom Olićem. Nekako ste sličan tip igrača.
– Eto, imam na leđima i Olićev broj! Možda je do broja, ha-ha, ha…
U Sočiju ćemo se s Rusima boriti za polufinale. Mnogi kažu da je Hrvatska favorit. Što vi mislite?
– Rusi su izbacili Španjolce, a to nešto govori. Treba ih shvatiti ozbiljno, plus toga su domaćini. Velika većina stadiona bit će na njihovoj strani, moramo se za njih dobro spremiti. Biti će teško, ali nadam se da ih možemo dobiti! Ja se zaista iskreno nadam da ćemo igrati polufinale. Ali bit ćemo pametniji nakon utakmice, zar ne? Idemo kazati ovako, nama je utakmica protiv Rusije prvo finale.
Rebić nam kaže kako je sjajna atmosfera u reprezentaciji.
– Među igračima i svima ostalima vlada dobra atmosfera, otkada sam u reprezentaciji, nikada nije bilo kao sada. To se vidi na terenu.
Kaže da pozorno prati kakva euforija vlada u Hrvatskoj, kako se ljudi vesele uspjesima Vatrenih.
– Ovo što vidim na portalima, i fotografije i videa koja mi šalju prijatelji, pokazuje kako su ljudi radosni zbog naših uspjeha. Drago mi je što je cijela država uz nas, to nam je dodatni motiv. Želimo da ljude u Hrvatskoj dodatno razveselimo ulaskom u polufinale.
Koliko ste osobno dobili čestitki za dosadašnje prezentacije?
– Jako, jako puno. Ni sam ne znam koliko mi je ljudi čestitalo. Evo ako može ovako preko novina, svima zahvaljujem, jer nisam mogao svima odgovoriti na poruke.
Nego, vaši iz Vinjana su ponosni na vas, tamo se slavi svaki dan?
– Nisam bio u Vinjanima mjesec i pol dana. Ali idem u Vinjane nakon SP-a, da se uvjerim iz prve ruke.
