Jesen
Volim te takvu
kakva i jesi.
Šarenih krila dosežeš visine.
Prolaziš rosna, kišna i plodna.
Pogledom te pratim u daljine…
Nosiš mi darove,
od Boga date.
Rodna si ove godine bila!
Čekala sam tvoje plodove rane
dok si ih nježno
u njedrima krila…
K‘o majka čuvaš
sve za trenutak.
Kad‘‘ ćeš mi svoje ruke dati?
Dok će tvoj vjetar s uzdahom, lako,
prvi ples
u krošnjama zaplesati.
Prostrt ćeš tepih
od najljepšeg lišća…
Boje zobnice zovu na bal .
Pregšti latica, posljednje ruže
biti će vjetru ispleten šal.
I tako su dani skratili vrijeme.
Pod prozorom suton
i pao mrak.
Tek zvižduk sa brda doziva vjetar
požuriti mora,
dao je znak.
I zadnja se eto zimnica sprema.
Dunja mirisna , miriše stan.
Pokoji dimnjak lagano tinja,
dok jesen divna tone u san.
Irmgarda Ćurčić 17.10.2022
