Pomozi mi sine
sama neću moći.
Želim otić rodnom kraju,
dobro će mi doći!
Umorna je majka
život je napati!
Želi otić’ rodnoj grudi
snagu da joj vrati.
Ostalo je meni
od života malo!
Željela bih živjet sretno
to što je ostalo.
Ali starost,sjela mi je
već na moja leđa!
Da ne mogu kao nekad
puno to me vrijeđa.
Dok je mladost
igrala u meni,
To su bili dani
ne zaboravljeni.
Sad kad više ne mogu,
molim te pomozi,
budi mi potpora
i glavi i nozi!
DOMOVINO MOJA
Iz tebe sam otišla
još sam dijete bila
i nikad se nisam
za uvijek vratila.
U posjetu dođem
ja koliko mogu
al’ za tebe ja se molim,
dragom Bogu.
Ako ti se vratim,
neću ista biti.
Od staroga ne može se
mlado napraviti!
SUZOM GASIM SVIJEĆU
I dok moja suza
tvoju svijeću gasi,
u mom srcu ležiš
i za uvijek zaključan si.
Da te vidim
dovoljno je oči zaklopiti,
ali jako boli što ne mogu
dodirom te osjetiti!
Zato oči jako dugo
zatvorene stoje
da se makar na taj način
zadovolji srce moje!
