|
DOSADNO si LIJEP
Ne gledaj
me
kao što gledaš
kiše,
tako si dosadno lijep
bučan
ko bura na obrazu
odijevam te svojim prstima
dahom češljam
dok tvoja hladnoća
veže ramena
noćas nećeš čuti
ispovijeđenu emociju
zagrlit san
noćas ću te
ispiti ko izvorsku vodu
voljet ću te noćas
odjevena
u tvoje dosadne poglede
…u zagrebačkim
stanovima bez adrese.
Ima zalutalih ulica
gradova ne pronađenih,
tvoje oči
nek mi budu pristaništa.
Ne pitaj me ništa
budi tih
dosadno lijep
…i ljubi me ko kišu!
ZOVI ME IMENOM
Molim te,
ne započinji rečenice sa „draga“,
jer to mi toliko znači,
da bi me povrijedilo
kad bih doznala da je tek navika….
I ne ispovijedaj se
u rijetkim sms-ovima,
jer
postaješ blizak,
a preveć si udaljen za bliskost…
Ne pozdravljaj me u porukama,
jer „između redova čitam“
da želiš neke nove susrete i rastanke,
pa nove susrete…
Ne zovi me „draga“.
Zovi me mojim imenom,
al neka ti ono s vremenom
postane drago,
neka ti moje oči postanu „zrcalo“
pred kojim želiš ogledati dušu,
i neka tvoja udaljenost
postane bliskom blizinom,
u kojoj ćemo sniti i biti….
|
|
|
