|
–ŽELJA….
HTJELA SAM MNOŠTVO BOJA
tri baklave
jedanaest tulipana
tog dana kad su
se satovi vraćali unatrag
do trenutka Postanka svijeta
jedna žena
na jednom peronu
vezivala je vagone
vlakova
da se ne pogube
u drugoj dimenziji
brojeći pejzaže
što su se gubili u daljinama
molitve su se skrivale
u rukama,
koljenima
i neki novi svijet počinjao je
slovom S
S kao svjetlost
S kao sunce
S kao srce
S kao ti
S kao ja
Čitav svemir je u jednom trenutku
slio se u jedan suglasnik
dok je jedan muškarac
na jednom peronu
grlio uvezane vagone
u istoj dimenziji
u kojoj ih je ispratila ljubav
na vrhu daleke planine
sjedio JE mudrac
pišući
veličanstveni SONET
I SVE je počelo ispočetka
u jednom suglasniku
…kojim započinje riječ SRCE!
Kiša suglasnika
Zalila je tulipane
…vagoni su pronašli svoju luku
Držiš me za ruku
I SVE JE DOBRO
Kao na početku Stvaranja
…i svijet je stvoren našim suglasnikom!
 PLAVOOKE ŠUME
Sječiva
od naranči gađaju oblake
U bespućima mojih
zimzelenih ulica
procvao je bajam
Kap po kap
kapi neka tečnost s nebesa
osluškujem hod lišća
nije to kiša
to poneispadali snjegovi
pozdravljaju bajame
Plavooke šume grle sjenke
neznalice
neke, rasule se po trgovima
Palim svjetiljku
bajami svjetlost vole
…a i snjegovi će već
da se otope
pod
dodirom usana
s kojih tepanja kape!
Kažu da je netko
jutros
očuo proljeće
…dok te budih!
 …TI ODLUČI
Oprosti što jesam
Ako ti smeta
Ti zamisli da nisam
I kad mi poželiš laku noć
I svaki put kad nećeš doć
Kad vučeš za sobom bremena
Pa i kad nemaš vremena
Kada mi ne pogledaš u prozore
Kada se ne javljaš do zore
Kad sumrak zbog tebe sviće
Kad zaboraviš poslati cviće
Kad prospeš sok od naranče
Načmeš od vruće pogače
Kad me naljutiš
Nekad i zaboraviš
Unatoč svemu
I ničemu unatoč
VOLIM TE!
|
|
|
