KADA DOĐE SUTRA
Na jagodicama mi razasuta zrnca ostataka vječnosti.
Cijeli svijet, moj osobni u jednom je gradu s neboderima.
Ovdje nema nebodera. Tek po koje stambeno naselje.
Al zajedničko nam je sunce.
Protežem ruke i grlim beskraj.
Od jučer te tako zovem.
Ti si beskrajna daljina
Meteorska rasplesanost kozmosa
Nemaš vrijeme
Ni prilošku oznaku prostornosti
Ti si moj osobni glagol
prisustvuješ nevidljiv
Mojim vidljivim pokretima
Al znaj
Kada dođe sutra
Sve ću pjesme odjenuti u jednu rečenicu, s uskličnikom
Sve reći u pet slova
…možda je i preživimo
C vrkut se ptica ne čuje
A suze vrište
R anjena bolom jeca
A da ni ne zna do kada će
I trgovi su u suzama
T amo u Rimskim fontanama kupa se bol
A ljudi?
L eže
I štući kisika
J ecajući broje preostale sekunde
A virus kao neman nosi
P LAČE zemlja rastrgana
L ampionima koji osvjetljavaju grobove
A da ni ne zna do kada će
Č ekati
E legije svoje KRAJ
Čega te strah dječače odrasli bez godina, bez boraTjeraš me da izmišljam nova slova
Dok skladaš
Nove tišine
Svijet je zastao
Pandemija razulareno
Guta trgove
Gradove
živote
Sve je narušeno
Stvarnost je rasplakala naše imaginarne svijetove
Čujem tvoje suze
Noćas sam te opet sanjala
Danas ću te opet čekati
Da zajedno PROPUTUJEMO
Jer pjesma nema policijski sat
Virus joj ništa ne može
… Ako umre jednom
Pokopati će je tvoja tišina
