NEBO NAD
PRISOJEM
Čatrnja,kuća,pojata
Ah ta nostalgija.
Gazim po cesti,
gledam u nebo.
Kao da su zvjezde
ostale bez sjaja.
I lijevo i desno,
moje selo spava.
Stali su satovi,
nestala su stada,
stala je buka,
ugasila se vatra.
Sve je stalo
Samo prazne ulice
sa sjenama vaših stopala..
https://www.youtube.com/watch?v=EnoOrkewC2c
U daljini djetinjstvo
osmjehom me budi.
Hodam pored kuće,
svjetiljka odavno
ugasla je..
U peći ni vatra više ne bruji
Zaledio se i srebrni
pepeo
U tami tapkamo
peć i ja.
Ko bosi prosjak stojim
krv se steže
Nad Prisojem u
mraku kao da gledam vaše oči..
Od ljepote ostala je samo sjena..
Stari orah prkosi
vremenu..
Zašto mu krošnja
podrhtava, kad sve
tu,pa i vjetar spava.
Nebo tiho progovara
I zima i ljeto sve će
tu proć..
Žuri, danima što će doć.
Jednom ćeš se vratit
i ubrati mirisni
cvjet tu..baš tu, u
tvome Prisoju . Ovo je poklon “Zlatiborskoj Kraljici od Naše 
autor:Janja Previšić JUTRO Ovo je poklon “Zlatiborskoj Kraljici od Naše Kraljice Sanijele Matković
Sva su se kolovoška jutra stopila u jedno
da pripreme kolijevku za dosanjani san
planine izjednačile sa nebom
kako bi mogle prigrliti stijeg.
Ruža vjetrova, okupila sve oluje
… u zori
predodređenoj
za porod slobode. I narod koji je u tmini hodio,
svjetlost vidje veliku. Sužnjima svjetlo slobode osvanu. I nitko nam je više,
uzeti neće! 
NOSTALGIČNO…
Vreme je kišno!
Nostalgično…
Ali podnošljivo.
Odzvanja u ušima.
Srce kuca brže.
Prede i poskakuje!
Kao kišne kapi,
nad pognutom ružom,
koja umorno čeka da dodje
i ugreje je sunce.
I ja čekam!
Jer tvoj je dodir povetarac!
Tvoje reči umilne.
Blage.
Tvoj pogled mio.
Čist.
Kao nebo bez oblaka!
Razoružao si me!
I vise nisam ja.
Ni svoja!
I budim se nasmejana…
i svaka misao mi počinje imenom tvojim.
Postojim…
Da ja postojim!
Dišem!
Čekam…
Ljiljana Klaric Salov 24.5.19
