Tamo…
Tamo od kud dolazimo,
Tamo na kraju puta ovog
Kojeg život zovemo,
Kofere od radosti,tuga,
Sreće i suza,
Pjesme i tišine,
Smjeha i plača,
Kofere natrpane svega,
Spremimo,i tamo kao
Umorni putnici putujemo…
Kartu u jednom smjeru
Besplatno dobijemo,
S voljenima se pozdravimo,
Ili ne pozdravimo,
Ali,zauvijek tamo odlazimo…
I možda žalimo,možda nas boli,
Možda spremni nismo,
Ali povratak tamo negdje,
Povratak “kući” u suštini
Naše je bistvo…
Jer,tek gosti
Bijasmo u “krčmi” ovoj,
Krčmi od pjesme,pijanstva,
Iluzija,zabluda,tuga i smjeha…
Krčmi ratova,ljubavi,
Traganja,molitvi i grijeha…
Tamo,od kud dolazimo,
Tamo poslije gostovanja
Svi odlazimo…
I birali smo kao gosti,
Što ćemo,kako ćemo,
Hoćemo li ili nećemo…
Ali,kad čas povratka
” kući” se najavi,
Tada prestajemo biti
gosti,tada kao što smo
došli ,i “kući” se Ocu
vraćamo sami…
Jer tamo,tamo negdje
Tamo je naš istinski dom…
Tamo smo ono
Što smo biti trebali…
Tamo, izlomljena duša
Opet je cijela,
Opet je na svom…
Jelena DM.
