Gledam kuću na obali
kuću moje majke
u srce se urezao
prizor ko iz bajke
Grli kuću Bokševica
grli selo cijelo
ta je slika posebna
pravo remek djelo.
Kilometri sad nas djele
od najljepšeg sela
morala ga napustiti majka
iako to nije željela nit htjela.
Morali smo poć iz sela
preko Bokševice
nikad neću zaboravit
uplakano, moje majke lice
što napušta svoje gnijezdo
rodne Kostajnice.
Zaspala je navjek majka
u bolu je bila
što se nije rodnoj kući
nikada vratila.
Katarina Zovko Ištuk
Mostar 11. ožujka 2026.
