|
|||
TO SAM JA ….
Kada sam pomislila
da je ovaj svijet izgubio dušu,
shvatilla sam da smo mi ipak
samo loša kopija idealnosti
i taj osjećaj postojanja
u prostranstvima snova,
počeo je gubiti smisao
opstojnosti imaginacije.
Svatih da ljudsko odrastanje
ne može proći bez sjena prošlosti,
od kojih neke, po svom značaju
zavrijeđunu samo zaborav,
al zato one druge u meni žive
kao vječnost, ponos i dostojanstvo
i to je nešto posebno, univerzalno,
latentno
To sam ja ….
I kada sam bila razapeta
na raskrižju moga života,
uvijek sam izbjegavala
tragove tuge, bola i očaja,
nedozvolivši nikomu da mi ukrade
utjelovljenje i jačinu svoga bića,
gracioznost životnih koraka,
da mi ukrade moju sreću
To sam ja ….
Iako je svijet izgubio svoju dušu,
iako smo općenito postali
samo obična kopija nekakve idealnosti,
konačno osjetih u sebi Božju prisutnost
i snagu njegove moći,
ograničene slobode moga življenja
To sam ja ….
I tako osjetih samopouzdanje
prema samoj sebi,
spoznah konačno jačinu Božje ljubavi,
upoznah jačinu svoje duše,
svijetlost svoje svijetlosti,
vlastitu snagu svog utjelovljenog duha,
gdje se ogrnuh plaštom skrušenosti
i bogatstvom zrele ličnosti
To sam ja ….
I sve što sam proživjela
sad mi izgleda kao optička varka,
ispunjena zabludama i lažima,
iz čega prizilazi spasenje moje duše,
koja se želi okupati u carstvu
svoje vjeronaklonosti.
To sam ja ….
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 29 ozujka 2020.
