Za Sinjane, Cetinjane, navijače, igrače, novinare,za cijeli puk bio je najbolji koji je ikada nosio košarkaški dres Alkara. Jedan od najvećih sportaša kojeg su dali Sinj i Cetinska krajina. Svoju posljednju utakmicu Kembo je izgubio, smrt je prerano odsvirala kraj. Nije bilo produžetaka u kojima bi on sigurno pobijedio. Bila je to samo utakmica na ovosvjetovnom terenu, a dobri naš Kembo preselio se među košarkaške koševe vječnosti i tamo će čekati sve one koji su ga voljeli i poštivali, a takvih je mnogo.
“Ferata” Sinjiski portal
Marija Librenjak “Zovu me Sjećanja “U spomen na Mladena Pavića – Kemba”
| O jednon mladosti Prijatelji moji, nisu to suze. To kiša prolitna škropi sne. O mladosti jednon lipon. Ćaricon obigrava sunce pod Sutinon. Čeljadi našon ponositon, sinjskon. Da mi je učinit dva, tri đira priko Pavića nebesa. Spušćat se niz Odrnu i šmignit u Vrličku. Zakucat kraj kina, trevit prijatelja. Sestre mile i brata jedinoga. Ćaću moga stamenoga. Vrckon svtnit na Pijacu našu. Gospi se pomolit, užeć sviću. Zagrlit mater staru, culjat dicu. S voljenon aškovat na palkon. Ispo maruna, ljubit je zadnjin žaron. O, da mi je plenit šoto lipa. Peškat mrlise svetog Ante ljiljana. Unuke bez pristanka nosat na ćuže. Od kuće rodne na vri vrice Visoke. O Gospi obać crkvicu na Gradu. Navit šveru zarđanu na Kamičku. Prijatelji mili, batila je moja zadnja ura. Kanpanel otužno naš breca. Neman konta šta san oša prvo zemana. Jedito mi na duši osta maća. Kapetan vaš maka bez oproštaja. Rastanak neurečeni nek sastanak bi. U koru s anđelin nebeskin. Uzdan se u Boga , primit će sina svoga. Ostajte mi dobro i kadikad u koš mladosti jedne metite kukurik gordi i nek ne vene. Počen ,ni balun za Alkara ne smetite. Marku momen sinu jedincu, testamenat ostavljan žiću. Neka predika o mladosti jednon , vašen prijatelju. Sićanja na ćaću nek roji u staromen kuferu. Gore neka listaju, žita zdriju. Dica se u ljubavi i ćarici rađaju. Grdelini zavik veršaju u polju. Od gorika neka vas prati molitva i krunica materina okon moga vrata. Blagoslov primite od svog kapetana. Od Finala Kupa i od pantivika, mi smo uvik skupa. Neka dođu…Doviđenja! U Karakašici, 5. lipnja 2020. Marija Librenjak |
