Ovaj čovjek me baš fascinirao sa svojom nošnjom! Kaže kako je iz Tihaljina i da je sa svojim prijateljima došao da podrži manifestaciju u Masnoj luci. Modni dodatak kako bi se u novije vrijeme reklo i koji me privukao upravo je ova zobnica! Prvo što sam čovjeka pitala otkud vam ovaj “bod” rad zobnice odakle ste? Kaže nismo iz Duvna! Zastadoh. Dalje upitah odakle vam naši dezeni? Naravno nisam ni ja iz Duvna današnjeg grada kralja Tomislava. Ja sam iz Rakitna gdje se koristi ovaj uzorak. Ali biti u Rakitnu i ne vidjeti planine i brda Tomislavgrada je nezamislivo. Upravo zbog blizine mjesta imali smo iste zobnice i torbe. Zanimalo me odakle u Tihaljini naša zobnica! Međutim odgovor nisam dobila. Danas jako malo ljudi zna tkati i raditi zobnica, torbe, praviti opanke špagare ili vesti terkuke, plesti čarape-čorape. … Sve se to radilo u mojoj obitelji, moja baka je bila jako strulna žena kao danas majka. U novije vrijeme bi se reklo nadarena osoba, veze bi, tkale, plele … Njihove ruke bi radile sve što oči vide. U novije vrijeme jako popularan termin “kreativna osoba”! Dodala bih i više od toga! Iz ničega bi stvarale umjetnička djela! Oduševljena sam ovom ne kompletnom nošnjom! Bez obzira što nedostaju dijelovi ima se opet što pokazati i vidjeti! Zobnicu u minukom vrijemenu tko bi imao bio bi bogat čovjek. U njoj bi se nosile užine, đaci i knjige. Zobnicu koje nisu ukrašene obojanim detaljima koristile bi se za poljoprivredu. Težaci bi u njih stavljali žitarice poput zobi, pšenice te sijali po njivama ili pak vrtlima. U iste bi se sipala zob te se stavljali konjima na glave kako bi ih nagradili poslije odrađenog teškog posla. Malo bogatije i kreativnije bitelji bi tkale torbe (ubrzan naglasak). One su poput današnjih ruksaka. Okićene raznobojnim pušcima. Nosile bi ih najviše žene na sobete (to su bile seoske zabave, poput misa u nekim selima na koje bi dolazili ljudi iz okolnih sela te bi se družili), kada bi išle na neki put u dalje mjesto. Neke generacije pamte, poput moje majke kako su u istima nosile školske knjige. Sve je ovo naša tradicija koju trebamo njegovati i baštiniti. Mlađi naraštaji to ne razumiju. Čovjek bez povijesti i baštine nema identitet! Zato čuvajmo svoju
tradiciju, povijest, pričajmo otvoreno o njoj! Ne sramimo se svoje prošlosti koja je bila teška!
