Za nas katolike Hrvate Cvjetnica je nedjelja kojom počinje Veliki tjedan. Kršćani se na taj dan prisjećaju svečanog Isusovog ulaska u Jeruzalem, dan prije židovske Pashe. Prilikom ulaska u Jeruzalem ljudi su ga dočekali mašući palminim listovima i maslinovim grančicama, a po putu kojim je jahao na magarcu prostirali su mu svoje haljine.
Običaj u selu je da djeca subotom predvečer beru poljsko cvijeće, prvenstveno bi to bile ljubičice. Pošto je Uskrs „hodajući“ blagdan nekada ne bi bilo ljubičica ili bi pak prošle pa se bralo i drugo proljetno cvijeće šafrane, jaglace, ružmarin, maslačak … i sve što bi priroda tog dana ponudila. Latice su se odvajale od stabljike i potapalo u vodu. Sve se ostavljalo pored umivaonika. Kako mi je baka prepričavala, u prijašnje vrijeme, nerijetko bi se ovaj obred vršio i pored izvora kad bi se išlo po vodu.
Na Cvjetnu nedjelju kako bi se tko ustajao tako bi se umivao cvjetnom vodom. Samo umivanje predstavlja na jedan način sudjelovanje u svečanom ulasku našega Gospodina u Jeruzalem na sami dan Cvjetne Nedjelje i početak Velikoga tjedna. Po predajama naših baka, umivanje cvijećem donosi zdravlje, čuva mladost i ljepotu lica te zdravlje očiju. Od starijih osoba uz obred umivanja moglo se čuti kako stare majke izgovaraju blagoslove svojim ukućanima za vrijeme ranog jutarnjeg umivanja. Neki od njih su: „Da Bog izlije obilje milosrđa na njihove dom“, „Nek se rađa što više zdrave djece u našem domu“, „Da se ukućani vole i poštuju“, „Da se iz doma širi mir, ljubav i veselje“. ….
Tako čisti umiveni zajedno bi objedovali, poškropili bi se svetom vodom i prekrstili. Na izlazu iz kuće uzeli bi grančicu jele, bora, mace (Korita su na velikoj nadmorskoj visini palme i masline ne rastu) i tako pješice do crkve posvećene sv. Anti Padovanskom u Sutinu. Iz sela do crkve je oko 6 km, a to je oko sat hoda. Putem se molila sveta krunica.
Na misnom slavlju na Cvjetnicu običaj je da se čitaju i pjevaju odlomci iz Evanđelja koji govore o Isusovoj muci odnosno kako naš narod kaže „Kantanje muke Isusove“. Svećenik je blagoslovio zimzelene grane maslinove grane) koje bi donijeli na blagoslov. Iste bi se unosile u domove, u štale i čuvale sve do iduće cvjetnice. Od cvjetnice bi se molile. Ove molitve:
Na Cvjetnicu bi se izmolilo 40 Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu na spomen 40 dana koje je Isus proveo u pustinji. Poslije toga svaki dan je imao svoje molenje. Ponedjeljak 33 Očenaša, Zdravo Marije i Slava Ocu za 33 Isusove godine života. Utorak 30 – za sjećanje na 30 srebrnjaka za koje je Juda izdao Isusa. Srijeda – 15 na spomen 15 trnova u kruni Isusovoj. Veliki četvrtak 12- za sjećanje na 12 Isusovih učenika i 100 puta izmoliti molitvicu Križića – kad pođem uskim dugim klancem srest će me dvije duše jedna Božja druga đavlija i pitat će me čija si ti duša. …. Veliki petak 5 – za 5 rana Isusovih. Subota 48 za 48 dana koje je Isus proveo u grobu. Na Uskrs se moli 7 – za 7 radosti Majke Božje.
ZLATNI OČE NAŠ…
1. Kad je Isus od svoje Majke odlazio,
i kad je Sveti Veliki tjedan započeo,
tad Marija, srcem u bolu zavita,
svojega Sina Isusa, žalosno upita:
2. Ah Sine, Ti dragi Isuse moj,
što ćeš Ti na Svetu Nedjelju – Cvijetnicu biti?
U nedjelju Cvijetnicu, ja ću Kralj biti
i svi će me odjećom i palmama slaviti.
3. Ah Sine, Ti dragi Isuse moj,
što ćeš Ti na Sveti Ponedeljak biti?
Na Sveti sam Ponedeljak, beskućnik tužni,
koji nigdje, prenoćište i boravak ne nalazi.
4. Ah Sine, Ti dragi Isuse moj,
što ćeš Ti na Sveti Utorak biti?
Na Sveti sam Utorak, svijetu Prorok moćni,
Naviještati, kako nebo i zemlja će proći.
5. Ah Sine, Ti dragi Isuse moj,
a što ćeš Ti na Svetu Srijedu biti?
Na Svetu srijedu sam siromah i malen,
za trideset srebrenika, prodan i prezren.
6. Ah Sine, Ti dragi Isuse moj,
što ćeš Ti na Sveti Veliki Četvrtak biti?
Na Sveti Četvrtak sam s apostolima u dvorani,
žrtveno Janje, kod Zadnje Večeri.
7. Ah Sine, Ti dragi Isuse moj,
što ćeš Ti na Sveti Veliki Petak biti?
Ah, najdraža Majko, moja mila,
kad bi bar Ti od toga, pošteđena bila.
8. Ah Sine, Ti dragi Isuse moj,
što ćeš Ti na Svetu Veliku Subotu biti?
Na Svetu Veliku Subotu sam pšenično zrno,
koje će se iz zemlje, iznova roditi.
9. Ah Sine, Ti dragi Isuse moj,
što ćeš Ti na Sveti Uskrs biti?
U Nedjelju Majko, kraj je Tvojoj muci,
uskrsnut ću slavno od mrtvih,
i nositi Križ, s barjakom u ruci.
Veseli se Majko, to je dan naš pravi,
jer ćeš me opet gledati u slavi!
S obzirom kako sve manje ljudi živi na seoskim područjima na kojima i obiluje poljsko cvijeće strahujem kako će ovaj drevni običaj izblijediti. Kako god bilo, običaj umivanja u Koritima, unatoč globalizaciji i izmijenjenom načinu života, još je aktualan. Prenesen je na mlađe generacije, a i nadam se kako će živjeti još dugo i poslije nas, jer ćemo isti prenositi na mlađe naraštaje!
