Kod nas Hrvata vjersko bogatstvo i običaji korizmenog vremena su veliki. Doslovno se može reći kako je svako selo bogato svojom kulturom i tradicijom. Imala sam sreću odrastati u ovom malenom hercegovačkom selašcu na jugu rakitskog polja u Koritima. Selo je po svemu nekako posebno. Još uvijek hrabro prkosi modernom vremenu i zaostaje za istim jedno 50 godina zbog loše putne infrastrukture i nemarnosti za pučanstvo tog kraja. Sam putnik koji prvi put dođe u njega dolazi opet. Tu žive ljudi široka srca i velikih ruku koje prigrle svakog posjetitelja. Po svemu je posebno pa i po korizmenim običajima. Svjesni smo kako se i danas održao poganski običaj „mačkara“. Malo sam se raspitivala kod svećenika kako se razvio taj običaj i ostao održiv toliko dugo. Po njihovim procjenama se razvio iz rimskih bakanalija, saturnalija i luperkalija, a utemeljen je i na magijskom vjerovanju u gonjenju zlih sila, ali i tjeranju zime. Navodno uz veliku viku, zvonjenje, lupanje tjerali su zle sile i prizivali rodnost i plodnost. U novije vrijeme mačkare su poprimile i socijalno značenje jer kroz lakrdije često se spočitava i društvena kritika.
U 9. stoljeću u vrijeme pape Grgura propisuje se mjera u kojoj se izriče da se posti ponedjeljak i utorak uoči Čiste srijede ili kako ju kod nas popularno zovemo Pepelnica. Što znači da nedjelja koja je predhodila Čistu srijedu je bezmasna. No, nakon stotinjak godina poslije, post i bezmasnost su zamjenjeni teškom hranom, pjesmom, zabavom, ićem i pićem „gdje je svašta dopušteno“. U našem selu jedva bismo dočekali taj dan mačkara. Djeca su se mačkarila danju, a noću stariji. Djeci je bilo fascinantno jer su dobivali poklone, najviše krafne, novčiće, slatkiše. Obično smo se prerušavali u neke bake i djedove, nije bilo kupiti kostoma kao danas poput vile, crvenkapice betmena … Sve smo izrađivali ručno. Uzimali smo i zvona zvonili, pjevali. Međutim bilo je i onih domaćinstva koji nas nisu pozdravili. Malo smo bili zločesti pa su stariji vukli i vrećicu s lugom i svu bismo im terasu lugom posuli. Tako da sljedećih godina smo imali sva vrata otključana … Do sedam sati male mačkare bi bile u kućama, a dolazile bi starije. Obično su se prerušavale u neke životinje s velikim zvonom. Na sebi bi imali i ovčju kožu. Malo su bili strašne za dječje oko!
Ludovalo bi se i zbijale bi se šale do u pol noći. Od pol noći sve bi utihnulo. Jer je Čista srijeda. Nastaje post i nemrs, nastaje Korizma. Neki su uspjeli postiti cijelu Korizmu svih 40 dana o kruhu i vodi, a neki su ublažavali post samo ne mrseći se, a neki su postili samo petke …. Prava post je bila odricanje od uživanja i približavanje Bogu kroz ove svete dane. U Korizmi nije dozvoljena pjesma, svadbe i slave se nisu dešavale. Od pjesama pjevale su se samo svete pjesme, Gospin plač, Divici Mariji, Zdravo Tilo Isusov, Ja se kajem Bože mili … Sjećam se i svoje bake kako je svaki dan kroz Korizmu molila (napamet) Gospin plač, Križni put i pivala Zdravo Tilo Isusovo. Kako je pričala poslije II svjetskog rata nisu imali krunice, nizali bi bukovce na „pređu“ i tako obilježavali desetke kako bi molili krunicu. U Korizmi se najviše molila Isusova krunica.
Na Pepelnicu se išlo i u crkvu gdje se pristupalo obredu pepeljanja. Svećenik bi nakon svete mise pepeljao vjernike svakog pojedinačno i govorio: Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti ili Obrati se i vjeruj Evanđelju!
Često čujemo riječi evo ide Korizma čega ćeš se odreći. Jedni kažu slatkiša kako bi smršala/o, drugi kažu evo i recesija je nema se para pokušat ću se odreći pušenja. .. Da ne nabrajam! Rjeđe ćemo čuti, radit ću na sebi, na svojim slabostima, tražit ću način kako ih nadrasti i biti ono što bi Isus tražio od mene da danas hoda ovom zemljom! Ovo pokorničko vrijeme sve nas poziva na osobno obraćenje, a ono je najljepše, vidljivo u odnosu prema drugom, bližnjem ili daljnjima, starijima, nemoćnima … Zato i svećenik govori na obredu pepeljanja: Obrati se i vjeruj u Evanđelje! Upravo zato ovo Korizmeno vrijeme je osobno preispitivanje i veliko čišćenje ili pak bolje rečeno spremanje duše. Iskreno preporučam post od sebičnosti, laži, zavisti,tražiti od Boga snažnija ramena za lakše nošenja svoga križa. Kroz narod često čujemo onu: grijeh ne ulazi na usta već iz usta! Što želim ovim istaknuti post nema svrhe ako nemamo djela ljubavi.
Do Uskrsa nas vodi šest korizmenih nedjelja, a to su: Čista, Pačista, Bezimena, Sredoposna, Gluha i Cvjetna. Korizma je za svakog katolika velika šansa da doživi osobni Uskrs, kroz djela milosrđa i ljubavi. Zato postimo od očaja, hranimo se molitvom! Postimo od straha i hranimo se vjerom u Isusa! Postimo od gorčine, hranimo se praštanjem!
Evo i jedne tradicionalne pjesme koju sam s bakom Ivom pjevala. Nažalost rijetko ju čujem na misnim slavljima.
Zdravo Tilo Isusovo
Zdravo Tilo Isusovo, na oltaru posvećeno.
Zdravo Tilo Isusovo, Svetim Duvom upućeno.
Zdravo Tilo Isusovo, od Divice porođeno.
Zdravo Tilo Isusovo, u jaslice položeno.
Zdravo Tilo Isusovo, velegorko izmučeno.
Zdravo Tilo Isusovo, za nas na križ pribijeno.
Zdravo Tilo Isusovo, mrtvo u grob saranjeno.
Zdravo Tilo Isusovo, treći danak uskrsnulo.
Zdravo Tilo Isusovo, po svem svitu proslavljeno.
Zdravo Tilo Isusovo, na Nebesa uzneseno.
Zdravo Tilo Isusovo, desna Ocu posađeno.
Zdravo Tilo Isusovo, nam za hranu svima dano.
Zdrav’ od meda slađi kruše, kim se hrane vjerne duše.
Zdravo Trojstvo u jedinstvu, zdrav’ Isuse u božanstvu.
Tebi hvala, tebi dika, tebi slava prevelika.
O Isuse, budi hvaljen po sve vike vika. Amen.
 |
OdgovorProslijedi
|
