|
Ne pitajmo se što nam Zemlja nudi, već što mi nudimo našoj majci Zemlji. Ova šarena lopta od postanka ljudi nas hrani, daje nam vodu. Ponudila nam je na korištenje, proplanke, planine, biljke, životinje, mora, oceane. Dala nam je i široku lepezu naroda, njihovih kultura i različitosti. Dala nam je toliko toga da svi možemo živjeti i uživati u njenoj ljepoti i biti sretni.
Na globalnoj razini ekološki svijet se jako mijenja, urušava se. Zbog čovjekove pohlepe i nemarnosti ugroženi su prije svega izvori pitke vode, rijeke, zrak zagađen, sve manje je šuma, a sve više smeća.
 Kada postavimo pitanje: Što je Zemlja? Većina nas bi odgovorila kako je to lopta koja se vrti oko svoje osi i tlo iz koje rastu biljke. Zapamtimo Zemlja je dom svih nas ljudi, za nju smo svi mi odgovorni i dužni smo o njoj brinuti i čuvati ju! Danas su ljudi drugačiji, većinom vide profit u svemu i svima! Malo ih se stapa s istom. Svjedoci smo u novije vrijeme kako je sve više sušnih razdoblja, o haranju požara koji gutaju sve pred sobom od životinja, ljudi, šuma … pa do obilnih kiša koji prouzrokuju velike bujice, a iste gutaju sve pred sobom. Nema više onog sklada između prirode i čovjeka. Sve je doseglo krajnost! Nestaju i pojedine životinjske vrste, nema više ni onih nepreglednih staništa pticama. Nekada duž korita rijeke Ugrovače, u proljeće, bilo je jako puno divljih patki, a danas se slabo mogu zamijetiti.
Bilo bi dobro da više šetamo, bicikliramo, a manje se vozimo automobilom. Plastične vrećice i plastiku da u minornim količinama koristimo i da iste odlažemo pravilno. Struka naglašava kako je prirodi potrebno 1000 godina da bi razgradila jednu plastičnu bocu, vrećicu plastičnu oko 500 godna.
 Pođemo li smjerom od Širokog Brijega pa do Korita (to mi je svakodnevna ruta) uočit ćemo preko 20 divljih deponija. Puta nemamo, ali divlje deponije u izobilju imamo! Upitajmo se tko je kriv za iste? Možda vuk, a možda i čovjek!
Osvijestimo se i kupujmo organsku hranu koja nije prskana teškim kemikalijama koje teško razgrađuje priroda. Zdravija je nego prskana, a samim tim prirodu štitimo!
Nekada su naši stariji za svako novorođeno dijete sadili po jedno stablo, a danas ta ista režemo, prodajemo, uništavamo …, a ne sadimo druga! Sadimo više ukrasnih biljaka i na balkone u tegle.
Nedostatkom čistog zraka pojavljuju se i mnoge bolesti. Svjedoci smo danas kako se kod sve više ljudi pojavljuju razne alergije, a to je većinom od nedostatka boravka u prirodi. Ne krećemo se i ne gradimo obrambeni sustav.
 Sve ove navedene ekološke poruke su važne, ali ne da ih samo pročitamo nego da iste primjenjujemo u praksi.
Ovim malim izborima možemo promijeniti puno toga. Mislimo zelen i živimo zeleno kako bismo više brinuli o našoj hraniteljici Zemlji!
Na konferenciji UN-a 1969. o okolišu u Rio de Janeiru usklađen je program za promicanje održivog razvoja i predlaže ideja o obilježavanju Dana planete Zemlje. Opća skupština UN-a je 22. travnja proglasila međunarodnim Danom planeta Zemlje, koji je prvi put obilježen 22. travnja 1970. Te iste godine 22. travnja oko 20 milijuna ljudi u Americi izašlo je na ulice kako bi prosvjedovali i istakli negativne utjecaje na okoliš koji su nastali tijekom industrijskog razvoja unazad 150 g. Ovaj dan se obilježava u 190 zemalja diljem svijeta.
Za kraj mogu još jednom naglasiti:
„Čuvajmo Planet Zemlje za buduće generacije, ista nije u našem vlasništvu jer smo ju samo posudili od budućih generacija! Što prije shvatimo kako najmanji korak naprijed pojedinca ili zajednice znači veliki korak dalje prema obnovi Planeta Zemlje!“
|
mARINA
|
