Međunarodni dan savjesti obilježava se 5. travnja svake godine. Opća skupština Ujedinjeni narodi 25. srpnja 2019. usvaja Rezoluciju UN-a 73/329 i proglašava Međunarodni dan savjesti koji se obilježava prvi put 5. travnja 2020. Iako nije davno zaživio nadam se kako će imati među nama ljudima veliko zanimanje o osobnom moralnom činu. Što danas podrazumijevamo pod pojmom savjest? Prije svega da poboljšamo i radimo na sebi i da nam savjest progovori u potrebitim trenucima baš onako kako je najispravnije! Što bi se narodski reklo „Ni po babinom, ni po stričevom, već po Božjem“! Stoga možemo zaključiti kako je savjest osobni izričaj samosavjesti to jeste pojedinca i društva. Prihvaćajući društvene norme bar po nekom civilnom društvu predstavlja kompromis između prisile i smirivanja društvenih odnosa. Često znamo izgovoriti rečenicu „Čini što te je volja“. Samim tim smo izravno povezali savjest sa slobodom izbora koju dobivamo u nutrini, a povezana je i s karakterom. Pozivamo li druge na savjesnost, i drugima „namećemo“ svoju kolektivnu volju. Za samo formiranje savjest je podsvjesni strah od kazne.
Savjest potječe iz kršćanske tradicije. Rasprava o savjesti je jedna od temeljnih i najvažnijih poglavlja katoličkog izučavanja, a dok povijest iste leži u patristici (prvo razdoblje kršćanske kulture) i skolastici (filozofska i teološka metoda poučavanja u kršćanskim školama).
Po sociološkim načelima, čovjek kao svjesno biće ima pravo samoopažanja. Tako si dajem za pravo da se ponovo i po tko zna koji put referiram na temu o izgradnji putne infrastrukture koja povezuje sela Korita, Zaušlja, Prosine i Britvicu. Pitam se kroz ova pisanja da li je ikome proradila savjest? Znaju li neki da se ovakvom vrstom (ne)savjesti uništava jedan narod i kultura istoga koji živi i obitava na ovim prostorima od 4. stoljeća. Može li netko upotrijebiti prethodnu savjest i reći kako se čini loše ovim ljudima, kako im se ne dozvoljava pravo na bolji život?
Uz savjest usko je vezan i prigovor savjesti, a to je čin razilaženja s politikom države ili organizacijom. Jasno je prikazan prigovora savjesti u „Antigoni“, tragediji starogrčkog pisca Sofokla koja je nastala u 5. stoljeću prije Krista. Kralj Keront protivno Božjim propisima zabranjuje sahraniti Polinika-vojskovođe protivničke strane. Polinikova sestra Antigona odlučuje pokopati tijelo svoga brata. Kralj opet naređuje da se tijelo iskopa i ponovo izloži sramu. Nakon teških uvjeravanja u postupanju s mrtvima i pozivajući se na grčku vjersku tradiciju kralj popušta i priznaje se krivim te pušta na slobodu Antigonu iz zatvora. Prigovori savjesti, savjest su postojali i bili cijenjeni u doba prije Krista ili bolje reći današnje moderne civilizacije. Današnje društvo izgleda kao da nema sluha za pojedince ili zajednicu. Ističu se pohlepa, nemoralnost, neljudskost, bezobrazluk, a manje se pridodaje važnosti na uspostavljanju čiste savjesti. U današnje vrijeme rečenicu „Čini što hoćeš“ većinom iskorištavamo u suprotnom smislu. Gazimo sve ispred sebe, ne bojmo se, mislimo kako nam nitko ne može ništa ili pak Bog je na našoj strani jer imamo novac, isti je Bog! Čisto idolopoklonstvo!
Koliko je to ispravno prosudite sami! Osobno ne mislim tako! Bojim se Boga i Božje opomene! Nadamo se kako ćemo u potraživanju naših prava za dostojanstven život u 21. stoljeću naići na osobe koje će imati savijest i posegnuti za moralnim integritetom te nam pomoći!
Područje privitaka
