Marina Vukoja……Tako postoji i ona druga moja strana života!

Kroz konverziju s ljudima znali bi mi reći: Radiš li ti išta ili samo se šetaš, naslikavaš …. U početku su me ti upiti jako iritiraie. Činile bi me toliko bijesnom da bih mogla osobi udariti šamar. Ali čovjek treba biti suzdržan u svim situacijama. Često se priupitam: Ej čovječe otkud ti pravo? Ne radiš za mene, niti mi daješ za život.

Smatram kako je čovjek pravi sretnik kada zna sebi rasporediti svoje vrijeme. Poslije posla često ostavim koji sat i za svoju relaksaciju. Prirodu i druženja! Uvijek sam raspoloživa ljudima pomoći u raznim potrebama, moliti se Bogu kao i odmarati,a često i nastaviti s poslom. Zbog posla koji obavljam većinom u sjedećem položaju često sam u prirodi. Tako dođem u svoje selašce na cca 1000 mnv. Sve je pomalo nestvarno civilizacija i divljina su stopljene i priljubljene jedna uz drugu. Toliko su stisnute da ih je teško razdvojiti. Ne treba ni pokušavati jer je ljepota u zagrljaima! Treba čovjek misliti i na svoje zdravlje. Stopiti se s tišinom i odmarati na svoj način. Netko voli bazene, masaže, a meni tako malo odlazak u prirodu. Znam sebi priuštiti česte životinjske zagrljaje. Nerijetko i medo, lisica pa i vuk.  Velika ljubav su mi Jelenko, Jelenka i Lana. Na prvu glede imena  čovjek bi pomislio muž i dvoje djeca! Ne to su moji kućni ljubimci! Jelenko je prava maza, nestašan, zaigrani, a pomalo i opasan. Njegovi rogovi nisu tako veliki ali su oštri i jaki! Treba se paziti njegove zaigranosti.Također mama Pepa i tata Pepica su zanimljivi. Jako su zaigrani, ali nisu društveni. Sakrijevaju se i svoju kućicu koju stalno sami mijenjaju. Rade radove na istoj kao vrsni neimari. Probijaju zidove, guraju kamenje, unose i iznose hranu. Čak znaju napraviti i unutarnji bazen. Što da vam kažem dalje osim kako su vrsni samouki majstori! Volim i pčelice! Rade one, zuje po ovom srpanjskom zvizdanu. Koliko samo daju truda, a slabo imaju koristi. Velika suša!

Često sam i s trimerom u rukama mada kažu kako je to sve muški posao. Kod mene nema muških i ženskih poslova radi se što se treba odraditi za taj dan.

Eh navučem ti ja i neke dobre ravne čizmice, garderobu prikladnu za penjanje i hodanje planinama! Tko to može zamisliti pa mene vidjeti u trenirci? Malo tko! Tako odem u planine jer tamo nema zime, pronalazim endemne i ljekovite biljke, mnogi planinski vrhovi i stijene su mi relaks! Tako prevazilazim mnoge izazove, osvajam prirodu, stapam se s njom, grlim ju, ljutim se na istu, a beskrajno ju volim! Bude tu i zanimljivih anegdota, strahova i adrenalina na pretek! Ali važno je ne odustati, biti uporan ustrajan i zahvalan!

Ovo je samo za one koji ne znaju ništa o meni, a pričaju svakojake priče. Primite na znanje kako nisam uvijek teta štiklonka, ipak ponešto, ne puno znam uraditi. Tako postoji i ona druga moja strana života!