Bogat poviješću i jedinstvenim kamenim kućama i popločanim putovima u koje su klesari uložili toliko ljubavi kako bi ih izgradili. Danas broji svega nekoliko stalnih žitelja, koji se bave turizmom te nude jako puno domaćih pripravaka poput likera, rakije, džemova, meda, suhih mandula, smokava ….. Svo voće uzgajaju na hunskim brežuljcima te prerađuju na tradicionalan način kao što su njihovi preci radili. 
Njihovo limončelo i orančelo nadaleko je poznato po okusu i kvaliteti. Kažu kako je i teranino jako dobar. Rekla sam kako se i kod nas u Hercegovini radi isto. Onako s puno ponosa proizvođačima mi e obrati:”oo nije vaše kao naše zbog naše autohtone sorte terana”. Degustirala sam naravno, da vidim što je razlika! Prokomentirala sam ponosno i uzvratila: divno je, uz dužno štovanje, ali mi smo navikli na našu blatinu!
Uistinu humski teranino je odličan, punoća višanja na nepcu i ona slatkoća toliko se spajaju, dok teran daje posebnu notu kiselosti. Ne znam kako bih to opisala drugačije. 
Nedam našu blatinu i žilavku ni za kakava terana i malvaziju! Živjela nama naša Hercegovina svuda je lijepo otići, a kući se najljepše vratiti! Hercegovina je naša majka svih ljepota!
