tražila sam knjigu, među mnoštvom, fra Antinoga Pokornika i pronašla, no potraga je urodila još jednim vrijednim plodom, pronašla sam knjigu prijatelja i kolege s faxa i po struci Ivice Tomića, niegov prvijenac Lijepa kao moja Bosna, Ivica nas je nedavno napustio. Sjetila sam se trenutka, te davne 1995. godine kada mi je darovao svoju knjigu, i evo sad je držim u ruci i želim i vama prenijeti dio knjige koju je posvetio ‘pripadnicima 111 xp brigade HVO Žepče i bojne Andrija Tadić koji su otputovali na drugu obalu na jedrenjacima, s jedrima punim vjetra nacionalnoga zanosa’……….
Kolegica Vesna Zovko je napisala na početku Ivičine knjige:
Izgubljenost
Daljine se gube
u čaši dotrajala vina
U tamni kutak zime
progone me
prosinačke sjene
čujem pisak vlaka, škripu šina
to možda
đavo opet dolazi
po svoje
