Svojim nastupom na sjednici Zastupničkoga doma PSBiH Nikola Lovrinović zastupnik HDZ-a, koji dolazi iz Travnika, fokusirajući svoj govor na položaj i diskriminaciju u Travniku, podsjetio nas je na sudioništvo Međunarodne zajednice u diskriminaciji i obespravljivanju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Silom nametnutim Amandmanima na Ustav i Izborni Zakon, a zatim prividnim mirovanjem pokušali su “zamagliti” stvarnu ulogu. Danas nakon 25 godina od Daytona, jedino jasno je da Mostar ima poseban režim zaštite od diskriminacije malobrojnijeg naroda, koji je najmnogobrojniji u BiH, a sve ostalo iz Daytona u entitetu Federacija je “izigrano” i ne spominje se kao da nije ni postojalo.
Hvala zastupniku Nikoli Lovrinoviću, jer ovaj tekst i povijesna istina neprincipijelnog djelovanja međunarodne zajednice, vjerovatno ne bi bili na ocjeni javnosti.
Zastupnik Lovrinović je prijedlogom Zaključka koji je utemeljen na načelima ustavnosti, zakonitosti, jednakopravnosti, apsolutne ne diskriminacije, zatražio da i Travnik kao Mostar, ima jednak ustroj i osigurane kvote, kako politički predstavnici jednog naroda ne bi bili diskriminirani zbog malobrojnosti. Prijedlog nije usvojen
Ima mnogo živih svjedoka, a i dokumenata, koji svjedoče istinu o Sporazumu iz 1995 godine, o doprinosu Hrvata “za” Bosnu i Hercegovinu, o pritisku Međunarodne zajednice, o kreatorima i razlozima rješenja “tri naroda u dva entiteta” kao i sakatog rješenja “Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine” Zatim, veoma dobro se sjećamo ( od tad živimo u agoniji “nelegitimnih” političkih predstavnika) nasilnih izmjena Ustava i Izbornog zakona, od iste Međunarodne zajednice, istih kreatora, iz čega proizlazi izravna odgovornost za stanje (kakva je danas) Bosne i Hercegovine. Mehanizme zaštite koje su Ustavom garantirali, nametnutim izmjenama u Federaciji (entitetu u kojem žive dva jednakopravna naroda) su pogazili. Ako je plan bio mir na štetu jednog naroda, dogodilo se zlo i netrpeljivost veća nego ikad u povijesti između Bošnjaka i Hrvata. 25 godina kasnije još uvijek su u Bosni i Hercegovini tri naroda u dva entiteta, samo sa mnogo više mržnje i zla koje je vidljivo.
Međunarodna zajednica je 1995 godine, samo njima znanim metodama uspjeli u jedan politički okvir staviti dva naroda koji su ratovali i obranili određeni teritorij na kojem žive, kreiran kao federaciju 10 županija, s posebnim statusom su bile dvije, u kojima su se dogodili najsnažniji ratni sukobi, a također su i dva grada trebala biti sa posebnim mehanizmima zaštite manje zastupljenog naroda,(Mostar i Travnik) Ove dvije županije su trebale biti kičma i zrcalo odnosa i uređenja između dva naroda u entitetu federacije dva naroda.
Činjenica je da danas 25 godina nakon Daytona, 2020 godine, jedino Mostar ima poseban status, koji sadrži mehanizme zaštite jednakopravnosti malobrojnijeg naroda.
Stide li se emisari međunarodne zajednice (Kristijan Švarc Šiling, Volfgang Petrič, Pedi Ešdaun) koji su prošli kroz Bosnu i Hercegovinu i ostavili vječni trag svojih (ne)djela.
Podsjetio nas je zastupnik Lovrinović kako je “Švarc Šiling mnogo govorio o Travniku otvorenom gradu, a taj grad danas ima manje Hrvata nego što je imao 1993, 1994, 1995, ili 1996. uz svima poznatu činjenicu da je 19.500 Hrvata prognano iz Travnika. A 1996 godine kada su se počeli događati povratci hrvatskog naroda, dignut je u zrak zvonik Crkve u župi Dolac, ubijeni su prvi povratnici, zatim policajci, a selo Korićani je podjeljeno u dva entiteta (u RS-u je Crkva a groblje u Federacija) 1993 godine 40 sela i naseljenih hrvatskih mjesta ostalo je pusto a u nekoliko se ni danas nitko nije vratio, a ratni zločini ni do danas nisu procesuirani u mjestima: Bikoše, Manjine, Galica”Lovrinović je istaknuo odgovornost Međunarodne zajednice za uređenje Travnika i politički položaj hrvatskog naroda u Travniku, zbog izravnih djela u prošlosti te kazao: “od 1997 do 2003 dokinuli su županije sa posebnim režimom, ukinuli su federaciju sa posebnim režimom, ukinuli su odredbe za Travnik, nametnuli mnoge zakone, koji ne funkcioniraju, – Zakon o RTV sustavu, Zakon o VSTV, Ustavne promjene amandmanima na Izborni Zakon. Danas su “nijemi svjedoci” a sve posljedice i štetu su natovarili na leđa lidera dvije stranke.”
Svjedoci smo istine, kako je mnogobrojniji narod “ohrabren”, i po treći put, je izabrao člana Predsjedništva kao političkog predstavnika malobrojnijeg (još uvijek po Ustavu) jednakopravnog naroda u Federaciji i Bosni i Hercegovini. Odgovornost političkog opstanka jednog od dva naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine isključivo je odgovornost Međunarodne zajednice.
