Dok bijah mlad morali smo učiti ONO i DSZ. Kako ima ovih koji uopće ne mogu shvatiti što bi to moglo značiti dužan sam im reći da je to bio naziv za nastavni predmet (kolegije na sveučilištu) pa čak i cijeli studij: općenarodna obrana i društvena samozaštita.
Za mmportal.net piše Marko Tokić
U međuvremenu se mnogo toga dogodilo (i ja sam, iako je to nemoguće, postao stariji, no ne i mudriji) a kratica me samo asocirala na ono što se danas pokušava prodati pod istim imenom (jednako ludo i jednako maligno). I o tom ću ponešto, evo, napisati.
Sjedim u restoranu s prijateljima i pokušavam gledati nogomet (utakmicu lige prvaka u kojoj Liverpool pokušava pobijediti Sevillu – na koncu ću ipak doznati da u tome nije uspio). Restoran prilično bučan. Ljudi se nadvikavaju s reporterom koji pokušava emocijama nadoknaditi manjak poznavanja igre, a na drugom televizoru (i televiziji) gledam kako zijevaju (uopće ih ne čujem) Ono 1 i Ono 2. Valjda ton i nije uključen. A i što će im?! Ono 1 u plavoj haljini pokušava glumiti ženu (Dubravku Šuicu) a Ono 2 nekakvog zalizanog (teško dokučujem što) metroseksualca ili mačo muškarca Ivana Jakovčića. Iako ne čujem što govore jasno mi je da se u studiju navodno hrvatske televizije okupila ekipa kako bi proslavila veliko europsko postignuće: parlamentarno izglasavanje Istambulske konvencije. Za one manje upućene to je lijepo upakirana odluka o Ono 1, 2, 3 i tko zna koliko Ono ničega nečega, ili prava da se izjasniš kako želiš (u smislu roda bez obzira na spol) i da tvoju ludost unatoč biologiji (i činjeničnom stanju) svi moraju prihvatiti (jer i to je tvoje pravo). Veliki zaštitnici ljudskih (i osobito ženskih prava) tako su zasad postigli da muškinje redovno pobjeđuju žene (na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u atletici a moguće i u drugim športovima i na drugim natjecanjima). Veliko je to postignuće boraca, naravno, za ženska (nego čija) prava. Tako je, i u ovoj istambulskoj (da ne kažem konvenciji), priča o rodu koji se oslobađa spola (kako bismo zbog takvih svi postali Ono) pokrivena velikom brigom za žene (koje se štite od obiteljskog nasilja). Upakiraj veliko zlo u malo dobra (i opravdavaj ga paketom demagogije prava i manjeg zla i tko zna čime). Uzaludan je, izgleda, vapaj svih koji se zauzimaju da se u zakonodavstvo unesu sve pozitivne odredbe konvencije koje govore o zaštiti od nasilja, ali da se ne usvoji ono što nema veze s nikakvim pravima nego s ideologijom razgradnje dosadašnje europske civilizacije. Europa: njezina navodna politička i navodno intelektualna elita ubili su Boga, odnosno, pokušavaju ga ubiti. Nadam se da ne će uspjeti. Znam da ne mogu. Ali… Odrekli su se kršćanstva (u ustavu, a i drugdje). I jurišaju na sve moguće načine na posljednju tvrđavu europskog otpora: obitelj. Uskoro ćemo imati, dakako, ne samo Ono 1 i Ono 2, nego se ne zna (ili će se teško znati) je li Ono 1 roditelj 2 i je li Ono 2 roditelj 1. Ali što bi to uopće opterećivalo Ono 1 u plavom i Ono 2 u sivom dok tako usrdno zijevaju iz Bruselja. Mašala!!! Osobito za Ono 1 koja glumi Dubravku Šuicu i Ono (koje se nije pojavilo u ovom televizijskom ushićenju) ali je ispred nas Hrvata iz BiH u Bruselju i koja se nekada odazivalo (a možda se još i uvijek zabunom odaziva) na Željana Zovko. Njima osobna i osobita zahvala jer predstavljaju konzervativnu (tradicionalističku) Hrvatsku u Europi. Od lijevih se nije moglo očekivati da ne budu navodno napredni (kakvi već jesu), ali od navodno desnih smo mogli očekivati makar pozu suzdržanosti (kao Ivana Maletić), ako se već nije imalo snage biti protiv (kao Ivica Tolić, Marijana Petir i Ruža Tomašić). Hrvati su u Bruselju tako glasovali 7 ZA (Dubravka Šuica, Željana Zovko iz HDZ-a; Tonino Picula i Biljana Borozan iz SDP-a; Ivan Jakovčić iz IDS-a; Jozo Radoš iz GLAS-a i, nažalost Duvna; Davor Škrlec navodno nezavisni bivši ORAH); 3 PROTIV (Ivica Tolić iz HDZ-a, Marijana Petir nezavisna i Ruža Tomašić HKS), te 1 SUZDRŽANA (Ivana Maletić iz HDZ-a). Tako je inače konzervativna Hrvatska pokazala se kao udovoljavajuće i uvjerljivo većinski liberalna 7(1) : 3. Na ovih troje zatucanih, zaključak je, treba još malo raditi. A možda se dokaže da je netko od njih i nepopravljiv. Nadam se da će s narodom ipak ići nešto teže nego s našom političkom elitom. Konvenciju treba usvojiti i domaće zakonodavstvo. Uvjeren sam da će politička elita naći dovoljno demagoških opravdanja da se omogući Ono 1 i Ono 2 (ako treba i ONO i DSZ kao nekada). A možda su (dok ih nisam slušao, al sam ih zahvaljujući dalekovidnici i televizoru mogao vidjeti) pjevali tek udvornu liriku europskom unitarizmu koji pokušava dokinuti države nacije, tko bi znao oduševljeni Junckervom šengenskom mrkvicom. Mrkva je na vidiku!!! Javljaju ushićeno! Daje se na znanje… Pažnja! Pažnja! Da ne kažem Achtung. Tako je to kada zaboraviš tko si i od koga si izabran. Naglo te krene i pomisliš da si pametan. Odjednom lijep i pametan. A još ako je tu i lova (gdje ćeš bolje). Da ih čuje pokojni Franjo Tuđman (pa čak i veliki utemeljitelji i zagovornici Europe koji su sanjali zajednicu slobodnih naroda) gorko bi ustvrdio (i ustvrdili) da nema te ideje koja se ne može izroditi u svoju suprotnost dok je poltrona i ulizica.
U isto vrijeme u Hrvatskoj sve blista. Malo nas ljuljaju ljetna suša i požari, malčice i prve kiše i poplave, ali sve je to ništa u odnosu na uzrastanje stabilne vlasti u slaboj državi. Što nam je vlast stabilnija, sve više smo na meti svojih velikih prijatelja, susjeda koji bi gricnuli malčice tamo, malčice ovdje. Neki bi i ratovali (Slovenci), jer ne znaju što je rat (osobito mladac koji o tome sanja: „rat je onima mio koji ga iskusili nisu“ prije tisuću i nešto godina ispjevao je Pindar, ali mladac iz Slovenije očito nije čuo za njega, mislim na Pindara, pa vjeruje da ratom može nametnuti rješenje u Savudrijskoj vali, ne znam otkud mu takva pomisao koda ovako stabilne hrvatske vlasti). Drugi (da ne kažem Srbi) još bi uvijek do Virovitice, Karlovca i Karlobaga i naravno na Naše more, a zvizdići i mektići ne vide što cijeli svijet vidi pa napadaju Predsjednicu (susjedne im države, u svojoj imaju tri predsjednika, ali jedan je Bakir) jer se usudila reći očitost koju ne vide samo oni koji su pokrovitelji raznih (često i sigurnosnih) investicija. Bakirići dotle tutnje oko Pelješkog, ne zato što im most smeta nego se natječu za ulogu sljedećeg ucjenjivača slabe države (sa stabilnom vlašću), a istodobno optimizam se širi na najšire narodne slojeve pa tako Kiselja(n)ci i Kiselja(n)čice (navodno Bošnjakinje i Bošnjaci, dobre Bošnje) kiseljačkim Hrvaticama i Hrvatima preporučuju odlazak u Hrvatsku jer u Kiseljaku navodno (i po njihovu mišljenju) ne mogu biti Hrvati.
Ništa zato, uskoro će stabilna vlast ojačati Hrvatsku. Već vidim kao to uz svesrdnu pomoć medija i svekolikog lijevog miljea uspijevaju Gigant Pupi i Njegova Anemičnost Vjerodostojni (oliti šarafciger vlast), a tu im za svaki slučaj i u svemu pripomažu Keleminac (pa i Prkačin) kao dimnjačari po narudžbi. Bitka kod bistroa Desni (kao Lijevi) se nastavlja i nema potrebe žuriti. Doći će vrijeme i pisat ćemo o tome. Sve će te ploče dolje, rodna će ideologija zavladati i veselje će se raširiti na sve strane (udarit će junak na junaka), a i kukuriku(ralna) reforma će (samo što nije) odgojno i obrazovno uzdignuti onemoćalo (da ne kažem gospodarstvo). Živi bili pa vidjeli. Ali nadam se da će i to, i gore je, hrvatski narod preživjeti. Ako je Bog sa nama tko će protiv nas?!
